Ovisnosti o drogama predstavljaju javnozdravstveni, razvojni i sigurnosni problem, što u razvijenim zemljama, tako i u zemljama u razvoju. Danas znanstveni dokazi upućuju na to da su ovisnosti o drogama multifaktorijalni zdravstveni poremećaj udružen sa zdravstvenim problemima, siromaštvom, nasiljem, kriminalnim ponašanjem i društvenom isključenosti. Ovisnosti o drogama su, stoga, složeni zdravstveni problem sa psihosocijalnim, okolišnim i biološkim odrednicama, koje zahtijevaju multidisciplinarni i sveobuhvatni odgovor od različitih institucija koje rade zajedno.
Jačanje prevencije i liječenja ovisnika o drogama je osnovna strategija smanjenja potražnje od javnozdravstvenog značaja i ugaoni kamen Posebnog zasjedanja o problemu droga u svijetu tijekom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda 2016. godine (UNGASS 2016). U završnom dokumentu posebno je postavljen Cilj 3.5: Ojačati prevenciju i liječenje zloporabe droga, uključujući zloporabu opojnih sredstava i štetnu uporabu alkohola, u okviru ciljeva Programa za održivi razvoj 2030.
U tom smislu je projekt UNODC-a pod nazivom GLOJ71 – Treatnet II važna inicijativa koja doprinosi poboljšanju kvalitete liječenja ovisnosti o drogama širom svijeta i povećava dostupnost liječenja ovisnosti o drogama za sve one kojima je potrebno, čime se smanjuju negativne zdravstvene i društvene posljedice ovisnosti o drogama, uključujući HIV i AIDS. Treatnet II je implementiran u više od 30 zemalja. Cilj Treatneta II jest povećati razinu svijesti o ovisnosti kao liječivoj multifaktorijelnoj kroničnoj bolesti i podržati razvoj učinkovitih sustava liječenja ovisnosti o drogama u zemljama korisnicama.
Nadalje, Program UNODC-WHO o liječenju i skrbi ovisnika o drogama (GLOK32) predstavlja prekretnicu u razvoju sveobuhvatnog, integriranog zdravstveno utemeljenog pristupa politici droga koja može smanjiti potražnju za ilegalnim tvarima, ublažiti patnju i smanjiti štetu vezanu uz droge pojedincima, obiteljima, zajednicama i društvima. Time se šalje snažna poruka kreatorima politika o potrebi razvoja službi koje se bave ovisnostima o drogama na pragmatičan, znanstveno-utemeljen i humanitaran način, zamjenjujući stigmu i diskriminaciju znanjem, skrbi, mogućnostima oporavka i reintegracijom.
Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća praktičari i istraživači sve više prepoznaju vezu između uporabe droga i psihičkih poremećaja. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira ‘dualnu dijagnozu’ kao istodobno postojanje ovisnosti o drogi i drugog psihijatrijskog poremećaja. Prema Procjeni globalnog zdravlja WHO iz 2015. godine, teret psihičkih poremećaja i ovisnosti o drogama bio je 169 427 godina izgubljenog zdravog života (DALY) ili 6% ukupnog tereta bolesti. Različitim brojkama rečeno, Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) je u Europskom izvješću o drogama iz 2015. godine ukazao na visoku prevalenciju komorbiditeta među ovisnicima o drogama, od kojih oko 50% ima i psihički poremećaj. Prema Nacionalnoj anketi o uporabi droga i zdravlju (NSDUH) Uprave za mentalno zdravlje i zloporabu psihoaktivnih tvari (SAMHSA), približno 7.9 milijuna odraslih osoba imalo je prateće poremećaje u SAD-u 2014. godine. Posljedično tome, sve je veće priznanje da je prisutnost psihičkih poremećaja povezanih s uporabom droga glavni javnozdravstveni izazov koji traži odgovore.
Ta je nova svijest kulminirala u današnjem naglašavanju potrebe prepoznavanja i rješavanja međuovisnosti tih poremećaja. Utvrđivanje psihijatrijskog komorbiditeta kod konzumenata droga predstavlja izazov, uglavnom zbog toga što akutni ili kronični učinci uporabe droga mogu oponašati simptome mnogih drugih psihičkih poremećaja. To otežava razlikovanje psihičkih simptoma koji nastaju kao rezultat akutne ili kronične uporabe droga ili sustezanja od onih koji predstavljaju neovisan poremećaj. Visoka prevalencija istovremenog psihičkog poremećaja i ovisnosti o drogama, te teško upravljanje pacijentima, glavni je izazov i za kliničare i za zdravstveni sustav. Ključne prepreke za liječenje komorbidne ovisnosti o drogama i psihičkog poremećaja jesu razdvajanje mreža za liječenje mentalnog zdravlja i uporabe droga, činjenica da službama liječenja mogu nedostajati dovoljno združena stručnost za liječenje obje vrste poremećaja, propisi i/ili financijska sredstva.
Ovisnici o drogama često imaju jedan ili više pratećih medicinskih problema, što može uključivati dišne ili kardiovaskularne bolesti, moždani udar, rak i zarazne bolesti kao što su hiv/AIDS, hepatitis i tuberkuloza, između ostaloga. Različita zdravstvena stanja, slična psihičkim poremećajima, koja se pojavljuju zajedno s ovisnosti o drogama, mogu ugrožavati liječenje i stoga zajedno idu s lošim rezultatima liječenja i oporavka kod oboljelih pojedinaca.
Najčešći psihijatrijski komorbiditeti među ovisnicima o drogama jesu velika depresivna epizoda, anksioznost (uglavnom panični i posttraumatski stresni poremećaj) i poremećaji ličnosti (uglavnom disocijalni i borderline). U usporedbi s oboljelima od jednog poremećaja, bolesnici s istodobnim psihičkim poremećajem i ovisnosti o drogama pokazuju dublju težinu psihopatologije, više hospitalizacija, povećan suicidalni rizik i veću stopu zaraženosti hiv-om i hepatitisom C, kao i psihosocijalna oštećenja, uključujući kriminalno ponašanje. Prema Svjetskom izvješću o drogama iz 2017. godine, gotovo 12 milijuna ljudi širom svijeta droge uzima intravenski, od čega jedan od osam oboljelih, tj. 1.6 milijuna, živi s hiv-om, a više od polovice (6.1 milijuna) živi s hepatitisom C. Među ljudima koji konzumiraju droge, više umre od hepatitisa C nego od hiv-a. Prevedeno na brojke, to je 222 000 umrlih od hepatitisa C u odnosu na 60 000 umrlih od hiv-a.
Uzimajući u obzir teret zdravstvenih, društvenih i pravnih sustava, komorbiditet uporabe droga i psihičkih poremećaja dovodi do visokih troškova za društvo. Nadalje, prisutnost komorbidnih psihičkih poremećaja povećava poteškoće u liječenju ovisnika o drogama, kao i rizik od kroničnosti, što dovodi do loše prognoze i za psihički poremećaj i za ovisnost o drogi, s lošijim izgledima za oporavak.
United Nations Office on Drugs and Crime & World Health Organization
Preveo: Ivan Ćelić, dr.med.
