Neke silno frustrira što se ne možemo družiti u kafićima, a nisu primijetili koliko smo se već ranije otuđili.
Živimo lagodnije, ali imamo druge probleme: previše radimo, u stalnoj smo trci za novcem. Koncept obitelji je razoren, odgoj zanemaren…
S ravnateljicom Klinike za psihijatriju Vrapče doc. prim. dr. sc. Petranom Brečić dovoljno je malo više od sata razgovarati telefonom, koliko nam je trebalo za ovaj intervju, pa da se dobije osjećaj kako ste se ispričali s prijateljicom. Srdačna je, otvorena i smirena, kao da uz redovit pogon bolnica nije u stalnom izazovu rada s koronapacijenatima. A tu je i potencijalna nestašica lijekova. O slučaju britanskog zviždača Jonathana Taylora, kojeg je nedavno policija nakratko dovela u Vrapče, kako tu kliniku skraćeno zovu Zagrepčani, ne može govoriti, ali rado je opisala kako bolnica funkcionira te odgovorila na sve što nas je zanimalo.
Pravi smo strah osjetili samo na početku pandemije, kad nismo znali što se događa, i u vrijeme potresa. Ovo sad je epidemija tjeskobe. Predugo smo izloženi zabrinutosti, pojačanom stresu, strahu od bolesti i smrti, brizi za egzistenciju… I umorni smo od situacije koju teško možemo kontrolirati. Vlada demoraliziranost i pitanje je s kakvim ćemo posljedicama iz toga izići.
Kako prepoznati trenutak da je teret postao prevelik i da treba potražiti stručnu pomoć?
Um se zamara kao i tijelo. Međutim, znamo što činiti kad smo fizički umorni ili pospani, ali, nitko nas nije naučio kako prepoznati emocionalni umor. Bilo bi puno lakše kad bismo bolje poznavali vlastite emocije. Ovako, neprepoznate i potisnute, samo generiraju nove probleme pa, kad govorimo o strahovima, često razvijemo i jedan novi, strah od straha. Nije lako detektirati taj pravi, idealni trenutak za pomoć. No, alarm je kad prestanemo normalno funkcionirati. Normalna je reakcija na neugodan događaj biti zabrinut, nekoliko noći lošije spavati, osjećati se bezvoljno i sl. To je u redu, ali ako se takvo stanje ne može povezati s konkretnim događajem, ako je dugotrajno i toliko intenzivno da nismo u stanju funkcionirati, ako nas ništa ne zanima ili zanemarujemo obveze, zaboravljamo i osjećamo se depresivno, treba potražiti pomoć.
Cijeli intervju pogledajte na večernji.hr
