Opijatska supstitucijska terapija (OST) ključni je znanstveno utemeljeni alat za liječenje ovisnosti o opioidima i poboljšanje zdravstvenih i socijalnih posljedica vezanih uz ovu ovisnost. Sve veći broj izvješća o diverzifikaciji i zlouporabi supstitucijske terapije koja se koristi u liječenju opijatske ovisnosti u Europi predstavlja razlog za zabrinutost. U izvješću objavljenom 11. veljače 2021., EMCDDA ističe različite dimenzije problema i važnost uravnoteženih politika koje maksimiziraju dostupnost liječenja, uz istovremenu minimizaciju diverzifikacije i zlouporabe.
U izvješću se navodi: ‘Posljedice diverzifikacije i zlouporabe OST u Europi kontinuirani su javnozdravstveni problem i zahtijevaju pojačan oprez, osobito u svjetlu nedavne opioidne epidemije u SAD-u’. Izvješće razmatra kako se OST primjenjuje u Europi, motivaciju za diverzifikaciju i mjere koje bi riješile taj problem.
Procjenjuje se da će otprilike polovica od 1,3 milijuna visokorizičnih konzumenata opioida u EU dobiti OST (660 000 u 2018.), što je znatno viša stopa nego u većini drugih svjetskih regija. Izdavanje OST-a razlikuje se u cijeloj Europi, općenito je veće u 15 zemalja koje su se pridružile EU do 1995. godine, a manje u zemljama koje se pridružuju od 2004. Prema smjernicama WHO-a, OST bi trebala biti dostupna svima kojima je potrebna, a programi liječenja trebali bi biti dizajnirani da budu što pristupačniji.
Rezultati pokazuju da OST može donijeti brojne koristi, poput smanjenja broja predoziranja i krvlju prenosivih infekcija te veće zadržavanje u liječenju. Međutim, izvješće otkriva da se potražnja za specijaliziranim liječenjem vezanim uz zlouporabu OST-a i broj smrtnih slučajeva vezanih uz te supstance tijekom posljednjeg desetljeća povećava. Velika većina onih koji su tražili pomoć bili su dugogodišnji visokorizični konzumenti opioida s dijagnozom ovisnosti o opioidima i prijašnjim iskustvom liječenja.
Dostupni europski podaci pokazuju da diverzificirana OST (npr. metadon, buprenorfin) uglavnom potječe iz domaćih zaliha. U Europi se ovi lijekovi za nemedicinsku uporabu uglavnom dobivaju od obitelji i prijatelja (putem legitimne medicinske opskrbe) ili od dilera drogom. Konzumenti opioida u tretmanu mogu se također udaljiti od kliničkih smjernica i stvarati zalihe propisane OST za kasniju osobnu uporabu. A nelegitimni medicinski izvori (npr. „šoping kod liječnika“ kada se posjećuje više liječnika da bi se dobilo više recepata, krivotvoreni recepti) često se primjećuju u zemljama s ograničenim sustavom registracije pacijenata. Čini se da prekogranična trgovina i internet igraju manju ulogu u opskrbi.
Najčešća motivacija za zlouporabu propisane i nepropisane OST imala je terapijsku svrhu: ublažiti smetnje sustezanja i očuvati apstinenciju. Također su spomenuti slabija dostupnost OST-u i niže cijene (od heroina), kao i ‘nadopunjavanje’ nedovoljno propisane doze. Potonje rasvjetljuje činjenicu da praksa subdoziranja nehotice može pridonijeti većoj diverzifikaciji.
Europske su zemlje primijenile čitav niz strategija za kontrolu i sprječavanje diverzifikacije OST-a, poput edukacije kliničara i pacijenata te uspostave središnjih registara onih koji primaju OST. Ipak, izvješće upozorava problem politika ‘jednakih za sve’, naglašavajući potrebu za anti-diverzifikacijskim mjerama specifičnim za pojedinu zemlju koje rješavaju određene nacionalne uzroke tog problema.
U izvješću se zaključuje: „Izazov je, ali i odgovornost dionika uključenih u izdavanje OST osigurati dostupnost i pristupačnost ovog djelotvornog liječenja tijekom stvaranja i provođenja učinkovite anti-diverzifikacijske politike. Stoga je važno primijeniti načelo ravnoteže ’.