Duži noćni respiratorni događaji u bolesnika s opstruktivnom apnejom u spavanju (od eng. OSA – obstructive sleep apnea) uzrokuju veću trenutnu varijabilnost otkucaja srca, a veće promjene ritma povezane su i s većom dnevnom pospanošću, možemo zaključiti prema novom istraživanju sa Sveučilišta Istočne Finske.
Opstruktivna apneja za vrijeme spavanja pogađa približno milijardu ljudi širom svijeta. To je jedan od najrasprostranjenijih poremećaja spavanja, koji stvara veliko opterećenje nacionalnim gospodarstvima i javnom zdravstvu. Noćni respiratorni događaji, u vidu potpune ili djelomične opstrukcije dišnih puteva, često uzrokuju ponavljajuću desaturaciju krvi kisikom i posljedično prekid spavanja u bolesnika s OSA, što dovodi do abnormalne funkcije živčanog sustava. Nenormalna hiperaktivacija simpatičkog živčanog sustava utječe na rad srca i kardiovaskularnu regulaciju povećavanjem frekvencije rada srca tijekom noći u pacijenata s OSA i dugoročnim smanjenjem varijabilnosti frekvencije rada srca. Pokazalo se da ove promjene značajno povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti. Uz to, hiperaktivacija simpatičkog živčanog sustava može spriječiti pacijente s OSA-om da dobiju dovoljno dubokog, obnavljajućeg sna, zbog čega se često osjećaju umorno i manje budno tijekom dana. Hiperaktivacija simpatičkog živčanog sustava može i dugotrajnije održavati tijelo u stanju pripravnosti, unatoč dovoljno dubokog spavanja, a to se može vidjeti, na primjer, kod povišene dnevne frekvencije rada srca u bolesnika s OSA.
Dvije nedavne studije sa Sveučilišta Istočna Finska u Kuopiju istraživale su neposredni učinak noćnih respiratornih događaja na varijabilnost frekvencije rada srca, kao i povezanost noćnih promjena frekvencije u pacijenata s OSA-om s njihovom budnošću.
Nedavno objavljena studija u časopisu Scientific Reports pokazuje da vrsta i trajanje pojedinačnih respiratornih događaja utječu na frekvenciju i varijabilnost frekvencije rada srca tijekom i nakon događaja. Dulje trajanje respiratornog događaja uzrokovalo je veće promjene brzine otkucaja srca, kao i veću ultra-kratkoročnu varijabilnost frekvencije rada srca, a obje su promjene bile veće tijekom potpune opstrukcije dišnog puta.
“Boljim uvidom u podatke polisomnografije o respiratornim događajima i radu srca, mogli bismo lakše prepoznati pacijente koji imaju veći rizik za smanjenu budnost”, kaže Samu Kainulainen sa Sveučilišta Istočna Finska.
Druga studija, objavljena u ERJ Open Research ranije ove godine, otkrila je da su promjene brzine pulsa izmjerene fotopletizmogramom prsta povezane s učinkom u zadatku psihomotorne budnosti (od eng. PVT – psychomotor vigilance task) kod pacijenata s OSA. Pacijenti koji su imali loš rezultat na PVT zadatku imali su i znatno viši puls tokom noći.
U obje studije odstupanja su bila izraženija kod muškaraca. Nalazi sugeriraju da bi se obilje podataka dostupnih iz trenutnih kliničkih studija spavanja moglo opsežnije koristiti u budućnosti. Podatci koji se odnose na brzinu otkucaja srca i varijabilnost brzine otkucaja srca mogli bi se upotrijebiti uz trenutne dijagnostičke parametre za OSA kako bi se dobila reprezentativnija klinička slika uz bolje identificiranje visoko rizičnih bolesnika.
Izvornik: Hietakoste S, Korkalainen H, Kainulainen S, i sur. Longer apneas and hypopneas are associated with greater ultra-short-term HRV in obstructive sleep apnea. Sci Rep 2020;10:21556.
Kainulainen S, Duce B, Korkalainen H, i sur. Increased nocturnal arterial pulsation frequencies of obstructive sleep apnoea patients is associated with an increased number of lapses in a psychomotor vigilance task. ERJ Open Research. 2020;6(4):00277-2020.
Preveo: Damir Mulc, dr.med.
