S najavom da Pfizerovo cjepivo protiv SARS-CoV-2 ima učinkovitost od 90% u prevenciji COVID-19, svijet je za jedan korak bliži efikasnom cjepivu. Ipak, zbog ograničene opskrbe inicijalnim dozama cjepiva, postavlja se pitanje tko ga treba dobiti prvi? Prema autorima članka objavljenog u World Psychiatry, osobe s težim duševnim smetnjama trebale bi biti prioritetna skupina za cjepivo protiv COVID-19.

Bolesnici koji imaju kronične tjelesne bolesti, poput kardiovaskularnih bolesti, kronične opstruktivne plućne bolesti, šećerne bolesti, kronične bubrežne bolesti, pretilosti, imunodeficijencije i raka, osobito su podložni razvoju težeg oblika bolesti i umiranju od COVID-19.

Povećani rizik za teži tijek infekcije ili preuranjenu smrt u ovim skupinama bolesnika bio je dovoljno značajan američkoj Nacionalnoj akademiji za znanost, inženjering i medicinu da proglasi ove bolesnike prioritetnim primateljima cjepiva protiv COVID-19.

Dr. Mark De Hert, profesor psihijatrije na Katoličkom Sveučilištu Leuven (Belgija) tvrdi da osobe s težim duševnim smetnjama također spadaju u ovu skupinu. On ističe da, čak i bez uključivanja COVID-19 u računicu, osobe s težim duševnim smetnjama imaju dvostruko do trostruko višu stopu smrtnosti u odnosu na opću populaciju, s posljedičnim smanjenjem očekivanog trajanja života za 10 do 20 godina. To je većim dijelom posljedica pridruženih tjelesnih bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti, šećernu bolest tipa 2 i respiratorne bolesti.

Osobe s težim duševnim smetnjama imaju višu stopu pretilosti u odnosu na opću populaciju, a pretilost je rizični čimbenik za umiranje od COVID-19. Novija istraživanja ukazuju da, slično njihovim vršnjacima s tjelesnim bolestima, osobe s težim duševnim smetnjama također imaju povišeni rizik za obolijevanje i umiranje od COVID-19.

Primjerice, nedavno američko istraživanje parova (case-control study) s više od 61 milijun odraslih osoba, pokazalo je da osobe kojima je nedavno dijagnosticiran psihički poremećaj imaju značajno povećan rizik za COVID-19, pri čemu je učinak najveći za depresiju i shizofreniju.

Druga nedavna istraživanja potvrdila su ove podatke, uključujući i istraživanje koje je pronašlo povezanost između postojanja psihijatrijske dijagnoze u osoba hospitaliziranih s COVID-19 i značajno povećanog rizika za smrtni ishod.

De Hert i suradnici smjestili su ove rezultate u perspektivu sa sljedećim primjerom: u SAD-u je 2017. godine bilo, prema procjenama, 11.2 milijuna odraslih osoba s težim duševnim smetnjama. Uzevši u obzir stopu smrtnosti od 8.5% za bolesnike oboljele od COVID-19 kojima je nedavno dijagnosticirana teška duševna bolest, to bi značilo da bi u SAD-u otprilike milijun pacijenata s teškom duševnom bolesti umrlo, kada bi svi bili zaraženi virusom.

U svjetlu ovih spoznaja te uzevši u obzir objavljena etička načela koja bi trebala usmjeravati raspodjelu cjepiva, De Hert i suradnici navode da je ‘ključno’ da osobe s težim duševnim smetnjama budu prioritet, kako bi bilo zajamčeno da će dobiti cjepivo protiv COVID-19 tijekom prve faze njegove distribucije.

„Naša je odgovornost kao psihijatara u ovoj globalnoj zdravstvenoj krizi zagovarati potrebe naših bolesnika pred vladama i tijelima javnozdravstvene politike.”

Autori također potiču javnozdravstvene institucije na razvoj i implementaciju ciljanih programa kako bi se osiguralo da osobe s težim duševnim smetnjama i njihovi pružatelji zdravstvenih usluga „budu svjesni povećanih rizika, kao i koristi od cijepljenja”.

 Izvornik: De Hert M, Mazereel V, Detraux J, i sur. Prioritizing COVID‐19 vaccination for people with severe mental illness. World Psychiatry. 2020. doi: 10.1002/wps.20826.
Preveo: Tvrtko Žarko, dr.med.
Skip to content