Pandemija COVID-19 naglasila je velike rasne razlike po pitanju zdravlja u SAD-u. Crnci su imali lošije ishode tijekom pandemije, nastavljaju umirati s većom stopom od bijelaca, a također neproporcionalno pate od širokog spektra drugih akutnih i kroničnih bolesti. Te su razlike posebno izražene u području konzumacije droga i poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari, gdje su uvriježeni kazneni pristupi pogoršali stigmu i otežali pružanje odgovarajuće medicinske skrbi. Brojni podaci pokazuju da su crnci i druge nebjelačke zajednice nerazmjerno oštećeni (1) desetljećima tretiranja konzumacije droga kao kaznenog djela, a ne kao javnozdravstvenog pitanja.
Nama je već desetljećima poznato kako je ovisnost zdravstveno stanje – izlječivi poremećaj mozga – a ne karakterna mana ili oblik socijalne devijacije. Ipak, usprkos ogromnim dokazima koji podupiru takvu poziciju, ovisnost o drogama i dalje je kriminalizirana. SAD moraju zauzeti javnozdravstveni pristup ovisnosti o drogama sada, u interesu dobrobiti stanovništva i zdravstvene jednakosti.
Nepravedna primjena zakona
Iako se statistika razlikuje ovisno o vrsti droge, u cjelini se bijelci i crnci ne razlikuju značajno po konzumaciji droga, no pravne posljedice s kojima se suočavaju često su vrlo različite. Iako, na primjer, koriste kanabis po sličnim stopama, crnci su 2018. godine gotovo četiri puta češće uhićivani (2) zbog posjedovanja kanabisa nego bijelci. Od 277 000 ljudi koji su u cijeloj zemlji zatvoreni zbog kaznenih djela povezanih s drogom 2013. godine, više od polovice (56%) bili su Afroamerikanci ili Latinoamerikanci (3), iako zajedno te skupine čine oko četvrtinu američkog stanovništva.
Tijekom prvih godina opioidne krize u ovom stoljeću, uhićenja zbog heroina znatno su premašila ona zbog crnog tržišta opioida na recept, iako su potonji – koje su pretežno koristili bijelci – bili široko zloupotrebljavani. Poznato je da su tijekom epidemije cracka 1980-ih godina izrečene mnogo oštrije kazne za crack (ili ‘freebase’ kokain) koji je imao visoku stopu upotrebe u urbanim nebjelačkim zajednicama nego za kokain u prahu, iako su to dva oblika iste droge. Ovo je samo nekoliko primjera vrsta rasne diskriminacije koje su već dugo povezane sa zakonima o drogama i njihovoj primjeni od strane policije.
Neučinkovito kažnjavanje
Konzumacija droga i dalje se kažnjava, unatoč činjenici da kažnjavanje ne iskorjenjuje poremećaje uzimanja psihoaktivnih tvari ili srodne probleme. Jedna analiza Pew Charitable Trustsa (4) nije utvrdila statistički značajnu poveznicu između stope zatvaranja zbog droga i tri pokazatelja problema s drogom: osobno navođenje konzumiranja droga, smrt od predoziranja drogom i uhićenje zbog droga.
Kazna zatvora, bilo zbog droge ili drugih kaznenih djela, zapravo dovodi do mnogo većeg rizika (5) od predoziranja drogom nakon odsluženja kazne. Više od polovice ljudi u zatvoru ima neliječeni poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari, a uporaba ilegalnih droga i lijekova obično se uvelike povećava (6) nakon razdoblja u zatvoru. Kada govorimo o neliječenom poremećaju uzimanja opioida, recidiv može biti fatalan zbog gubitka tolerancije na opioide koji se mogao dogoditi dok je osoba bila u zatvoru.
Nepravedan pristup liječenju
Iako je opioidna kriza pokrenula neka nastojanja da se napravi pomak od kazni ka rješavanju ovisnosti kao javnozdravstvenog problema, primjena javnozdravstvene strategije o zlouporabi droga i dalje je neravnomjerno raspoređena po rasi/etničkoj pripadnosti. U usporedbi s bijelcima, Afroamerikanci i Latinoamerikanci prije će završiti u zatvoru nakon uhićenja zbog droga, nego biti preusmjereni prema programima liječenja.
Također, studija iz 2018. na Floridi (7) otkriva da su Afroamerikanci koji traže liječenje zbog ovisnosti morali čekati četiri do pet godina dulje na početak liječenja u usporedbi s bijelcima, što je dovelo do većeg broja osoba s poremećajem uzimanja psihoaktivnih tvari, lošijih ishoda liječenja i veće stope predoziranja. Ta se kašnjenja ne mogu pripisati samo socioekonomskom statusu. Studije su pokazale da crnačka mladež s poremećajem uzimanja opioida ima puno manju vjerojatnost od propisivanja supstitucije od vršnjaka bijelaca (42% manje u jednoj i 49% manje u drugoj studiji), a da crnci s poremećajem uzimanja opioida imaju 77% manju vjerojatnost od pacijenata bijelaca dobiti buprenorfin.
Začarani krug kažnjavanja
Štetni učinci kažnjavanja radi posjedovanja droge koji nerazmjerno utječu na živote crnaca širokog su spektra. Zatvor dovodi do izolacije, pogoršavajućeg čimbenika zlouporabe droga, ovisnosti i recidiva. Također povećava rizik od rane smrti (8) iz različitih razloga.
Osim što dovodi do zatvora, uhićenje zbog posjedovanja čak i male količine kanabisa – što je mnogo češći ishod za crnačku od bjelačke mladeži – može pojedincu ostaviti kaznenu evidenciju koja ozbiljno ograničava njegove buduće mogućnosti poput visokog obrazovanja i zaposlenja. Ovaj prekomjerni teret osuđujućih kaznenih djela i zatvora vezanih uz drogu zrači utjecajem na crnačku djecu i crnačke obitelji. Roditelji koji su uhićeni mogu izgubiti skrbništvo nad svojom djecom, ulazeći u sustav zaštite djece. Prema drugoj analizi Pew Charitable Trustsa (4), jedno od devetero afroameričke djece (11,4%) i 1 od 28 hispanoameričke djece (3,5%) ima roditelja u zatvoru, u usporedbi s jednim od 57 bjelačke djece (1,8%).
Ovaj teret jača siromaštvo ograničavanjem mobilnosti prema gore putem otežanog pristupa zaposlenju, stanovanju, visokom obrazovanju i pravu glasa. Također šteti zdravlju (9) zatvorenika, nezatvorenih članova njihove obitelji i njihovih zajednica.
Korak prema javnozdravstvenom pristupu
Prije pet godina, 193 države članice Posebnog zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda o drogama jednoglasno su izglasale potrebu da se poremećajima uzimanja psihoaktivnih tvari pristupi kao javnozdravstvenom pitanju (10), umjesto da ih se kažnjava kao kaznena djela. Hitno su potrebna istraživanja kako bi se utvrdila učinkovitost i utjecaj javnozdravstveno utemeljenih alternativa kriminalizaciji, počevši od sudova za droge i drugih programa preusmjeravanja do politika kojima se dekriminalizira posjedovanje droga.
Uz istraživačke politike, potrebno je i proaktivno istraživanje kako bi se riješile rasne razlike vezane uz konzumaciju droga i ovisnosti. Iz opioidne krize naučili smo da se mogu pokrenuti velike istraživačke inicijative koje uključuju više dionika – uključujući pravosudni (sudovi, zatvori za kraće i dulje kazne) i zdravstveni sustav – kako bi surađivali u svrhu zajedničkog cilja smanjenja razarajućeg zdravstvenog problema. Iz krize COVID-19 naučili smo da se istraživački aparat može prilagoditi i brzo mobilizirati kako bi odgovorio na dramatične prijetnje. Te se lekcije mogu primijeniti za smanjenje sistemske nejednakosti u načinu rješavanja ovisnosti i za unapređivanje pristupa visokokvalitetnoj zdravstvenoj skrbi za sve ljude kojima je potrebna, bez obzira na njihovu rasu ili podrijetlo.
Imajući to na umu, Nacionalni institut za zlouporabu droga (NIDA) udvostručuje svoj fokus na ranjivosti i sve veću konzumaciju droga i ovisnost u manjinskim populacijama. Tražimo partnerstva s državnim i lokalnim agencijama i privatnim zdravstvenim sustavima kako bismo razvili načine za uklanjanje sistemskih zapreka u skrbi za ovisnike. Također financiramo istraživanja o učincima alternativnih modela regulacije i dekriminalizacije droga u dijelovima svijeta u kojima se takvi prirodni eksperimenti već događaju.
Osobama s poremećajima uzimanja psihoaktivnih tvari treba liječenje, a ne kažnjavanje, a poremećajima uzimanja psihoaktivnih tvari treba pristupiti sa zahtjevom za visokokvalitetnom skrbi i sa suosjećanjem prema pogođenima. Uz volju za postizanjem rasne pravednosti u pružanju suosjećajnog tretmana i sposobnošću korištenja znanosti da nas vodi prema pravednijim modelima rješavanja ovisnosti, vjerujem da je takav cilj ostvariv.
