HIV je neraskidivo povezan s ovisnostima. Ova je činjenica ključna za razvoj novih alata za prevenciju i liječenje HIV-a i za provedbu znanosti koja informira kako se ti alati mogu uspješno primijeniti u različitim zajednicama širom svijeta.
Kada se razgovara o kombinaciji konzumacije droga i HIV-a, većina ljudi razmišlja o prijenosu među ljudima koji dijele pribor. 2017. godine svaka 10. novozaražena osoba HIV-om bila je među intravenskim korisnicima droga, što je pad za 31% od 2010. Dokazano je da programi smanjenja štete poput programa razmjene igala i šprica smanjuju dijeljenje pribora i potiču higijenske prakse. Primjerice, prema rezultatima jedne studije iz 2015. godine (1), prosječna mjesečna stopa novih slučajeva HIV-a među intravenskim korisnicima droga u Washingtonu pala je za približno 70% nakon što je grad 2008. godine uveo program razmjene igala i šprica.
Međutim, spolno ponašanje je također ključna, ali često zanemarena komponenta složenog odnosa između HIV-a i konzumacije droga. Konzumacija droga utječe na ponašanje tako da povećava vjerojatnost od nezaštićenih spolnih odnosa te mogućnost spolnog prijenosa HIV-a i drugih infekcija. Stimulansi poput metamfetamina povećavaju libido, a istovremeno smanjuju kontrolu impulsa i mogu povećati vjerojatnost od nezaštićenih spolnih odnosa. To je posebno zabrinjavajuće kako uporaba metamfetamina raste u SAD-u, osobito među homoseksualcima i ostalima koji se suočavaju s većim rizikom od HIV-a. Nedavno istraživanje pokazalo je da je uporaba metamfetamina pojedinačno najveći rizični čimbenik za HIV-pozitivitet među homoseksualcima i biseksualcima. U nekim se slučajevima osobe s poremećajem uzimanja droga upuštaju u spolne odnose da bi preživjeli, gdje se seks mijenja za sklonište, hranu ili pristup drogama.
Do osoba s poremećajem uzimanja droga teško je dosegnuti, često nemaju zdravstvenog osiguranja. U našem zdravstvenom sustavu vlada visoka razina stigme prema osobama s poremećajem uzimanja droga, a istraživanja pokazuju da to igra ulogu u pravovremenom dobivanju antiretrovirusne terapije (ART) za liječenje HIV-a. Strah od stigme ili pravnih posljedica dva su snažna razloga zašto konzumenti droga izbjegavaju zdravstvena okruženja. Nedostatak pristupa kliničkoj skrbi znači da pojedinac možda neće dobiti uslugu prevencije, dijagnostike ili liječenja zbog poremećaja uzimanja droga i istovremenih infekcija poput HIV-a ili hepatitisa C.
Pronalaženje djelotvornih alata u životu osoba koji ih trebaju, uključujući konzumente droga, neophodno je za zaustavljanje epidemije HIV-a u SAD-u i šire. Potreban je više izbora za prevenciju i liječenje HIV-a, koji moraju biti dostupni, pristupačni i poželjni ljudima koji bi mogli imati koristi. Istraživanje je donijelo dvije vrlo učinkovite metode prevencije HIV-a: svakodnevna oralna profilaksa prije izlaganja (PrEP) djelotvorna je 90% ako se uzima kako je propisano. Nemjerljivo = nezarazno (U = U), poznato i kao liječenje kao prevencija, znači da ljudi koji žive s HIV-om koji postižu i održavaju nemjerljivo virusno opterećenje uzimanjem ART-a na propisani način ne mogu prenijeti HIV. Obje ove strategije zahtijevaju svakodnevno uzimanje oralnih tableta, što za mnoge ljude, uključujući konzumente droga, predstavlja izazov.
Istraživanja dugodjelujućih metoda prevencije i liječenja obećavajuća su u smislu velikog olakšanja tereta po pitanju svakodnevnog uzimanja lijekova. U studenom je u nekoliko afričkih zemalja provedeno ispitivanje koje je pokazalo da je dugodjelujuća injekcija (koja traje 8 tjedana) već odobrenog HIV lijeka kabotegravira sigurna i učinkovitija u prevenciji HIV-a kod spolno aktivnih cis-rodnih žena od svakodnevne profilakse prije izlaganja (PrEP). Drugo istraživanje je pokazalo slične rezultate (3) početkom ove godine za dugodjelujuću injekciju kabotegravira kod cis-rodnih muškaraca i transrodnih žena koje imaju spolne odnose s muškarcima.
Sretni smo zbog ovog napretka, ali i dalje ostaju važna istraživačka pitanja koja će pomoći u rješavanju stvarnih složenosti provedbe. Moramo osigurati da novi alati za prevenciju HIV-a budu ne samo sigurni i učinkoviti, nego i poželjni za pojedince sa složenim potrebama, uključujući konzumente droga. NIDA financira istraživanje o tome kako integrirati prevenciju i liječenje poremećaja uzimanja droga i HIV-a na način koji zadovoljava individualne potrebe i smanjuje stigmu. Na primjer, NIDA podupire istraživanja kako bi se utvrdilo kako integrirati PrEP s liječenjem poremećaja uzimanja droga, kako smanjiti odgodu započinjanja ART-a za konzumente droga rješavanjem prepreka, uključujući stigmu mnogih pružatelja zdravstvenih usluga, te kako razumjeti utjecaj kronične izloženosti drogama na rezervoar HIV-a u mozgu.
Uspješna primjena sigurnih i učinkovitih alata za prevenciju i liječenje HIV-a i poremećaja uzimanja droga ne može se dogoditi bez razumijevanja i rješavanja socijalnih odrednica zdravlja. Rizične osobe ili oni koje žive s HIV-om te osobe s poremećajem uzimanja supstanci nose teret stigme koju društvo nastavlja, kao i stigmu koja je internalizirana ili samonametnuta. Zakoni u SAD-u i drugim zemljama kriminaliziraju aspekte izlaganja drugih HIV-u, a provedba ovih zakona često nesrazmjerno utječe na Afroamerikance, slično onome kako se podizanje optužbi za posjedovanje droge nerazmjerno podnosi protiv Afroamerikanaca i drugih marginaliziranih skupina. Rasizam, siromaštvo, diskriminacija spolnih i rodnih manjina i nedostatak pristupa zdravstvenoj zaštiti zajedno sačinjavaju socijalne odrednice zdravlja. Potrebna su istraživanja kako bi se bolje razumjelo kako riješiti ta složena pitanja i ukloniti zapreke visokokvalitetnoj skrbi glede konzumacije droga i HIV-a.
Ako želimo uspješno iskoristiti novi biomedicinski napredak u prevenciji i liječenju HIV-a, moramo se pozabaviti konzumacijom droga i osobama s poremećajem uzimanja supstanci. Istraživanje kako bi se razumjelo kako najbolje primijeniti alate u stvarnim situacijama za te pojedince važan je prvi korak.
