Od koronavirusa do sad je umrlo oko 325 000 osoba u SAD-u, no ova vrtoglava brojka ne uključuje brojne koji su umrli zbog poremećaja, izolacije i oskudice povezanih s pandemijom. Osobe s dijabetesom i Alzheimerovom bolesti su posebno ranjive.
Na temelju analize podataka magazin Inquirer je pronašao da je od sredine ožujka do studenog 2020. u Pennsylvaniji umrlo 753 više osoba od Alzheimera i dijabetesa nego što bi se očekivalo na temelju podataka od posljednje četiri godine, što je povećanje od 14% za svaki od tih uzroka. U saveznoj državi New Jersey bilo je 634 više smrti nego očekivano za oba uzroka, povišenje od 11% za Alzheimerovu bolest i 33% za dijabetes.
Slični trendovi pojavili su se diljem SAD-a, što je u skladu s drugim studijama „viška smrtnosti“- jaza između stvarne i očekivane smrtnosti. Najveće odstupanje za smrtnost od Alzheimerove bolesti i dijabetesa bilo je u travnju, no svaki mjesec je imao veću smrtnost u skupini ovih bolesnika od očekivane.
Čak i u najboljim vremenima, dijabetes je skupa, kompleksna i frustrirajuća bolest. Šećer u krvi raste, ili zbog toga što ga tijelo ne može pravilno koristiti ili zbog toga što ne proizvodi dovoljno inzulina, hormona koji regulira šećer u krvi. Ako se ne kontrolira s pravilnom dijetom, fizičkom aktivnosti i često medikamentozno, dijabetes može imati poražavajuće komplikacije koje uključuju srčanu bolest, sljepoću, bubrežno zatajenje i amputaciju donjih udova. Dijabetes je sedmi uzrok smrti u SAD-u.
„Iz mojeg iskustva, problem broj jedan je ekonomski stres,“ navodi Barbara Simon, endokrinolog sa Sveučilišne bolnice Thomas Jefferson, „mnogi su bez posla i ne mogu si priuštiti skupe lijekove.“
Čak je i cijena inzulina, desetljećima starog generičkog lijeka, dramatično porasla tijekom posljednjeg desetljeća.
„Studije su pokazale da je prije pandemije COVID-19 do 25% dijabetičara ovisnih o inzulinu već štedjelo na lijeku da uštedi novac,“ napisala je lokalna liječnica Jennifer N. Goldstein u rujnu za časopis Inquirer. „Dramatično povećanje nezaposlenosti i gubitak zdravstvenog osiguranja preko poslodavca, zbog pandemije koronavirusa, vjerojatno će dovesti do kritičnog trenutka. Ovo posebno vrijedi za Pennsylvaniju, gdje su stope nezaposlenosti oko 13% i gotovo 700 000 stanovnika je bez osiguranja“.
Moguće je da dio povećanja smrtnih slučajeva od Alzheimerove bolesti uzrokovan nedijagnosticiranim infekcijama koronavirusom, navode eksperti. Pogotovo u ranim mjesecima, testovi nisu bili prošireni u domovima za starije i nemoćne gdje žive mnogi s uznapredovalom demencijom, pa je moguće da su osobe bez očiglednih simptoma bile previđene. Također, manje je vjerojatno da su se osobe s demencijom žalile da se osjećaju bolesno.
Dr. Lisa Walke sa Sveučilišta Penn kaže kako se slučajevi infekcije COVID-om 19 među krhkim pacijentima s demencijom koji žive u zajednici vjerojatno još uvijek premalo dijagnosticiraju. Ovim pacijentima može biti teško pristupiti testiranju, ili mogu biti preslabi da čekaju u redu.
Drugi mogući faktor iza povećane smrtnosti: neki pacijenti s Alzheimerovom bolesti nisu se mogli pridržavati pravila o socijalnoj izolaciji i promjena u njihovoj rutini koje su bile zamišljene da ih čuvaju od virusa.
„Rutina je najbolji prijatelj osobama s Alzheimerovom bolesti,“ kaže Carol Lippa, ravnateljica Centra za kognitivne poremećaje i Alzheimerovu bolest u bolnici Sveučilišta Jefferson. „Bolje funkcioniraju kad znaju što očekivati.“
Istovremeno, članovima obitelji bile su zabranjene posjete, što je izostavilo za bolesnika najvažnije interakcije. To naglašava efekt izolacije. „Kvaliteta interakcija nije dobra kao prije“, navodi Lippa. „To nije kontakt s ljudima koji ih vole i koji su im poznati.“
Walke i Lippa navode kako su i pacijenti u zajednici također osjetili kako se njihov svijet sažima i mijenja na nepovoljne načine.
Možda nisu mogli ići u dnevni boravak za odrasle, u crkvu, ili na dnevnu šetnju. Postalo je teže realizirati posjet liječniku ili kućnu njegu. Ako su bolesnici s demencijom trebali bolničko liječenje za bolest nepovezanu s COVID-om 19, mnoge bolnice su i dalje zabranjivale posjete obitelji. Penn je promijenio to pravilo za pacijente s demencijom, navodi Walke, ne samo zato što im je potreban bliski kontakt, već i zato što su im potrebni predstavnici koji mogu komunicirati za njih.
Izvornik
Prevela: dr.sc. Dora Polšek, dr.med.
