Halucinacije – lažne percepcije koje se doživljavaju s istim povjerenjem kao i prave percepcije – jedan su od sastavnih simptoma psihoze, ali se također mogu pojaviti tijekom epizoda uzimanja droga. Budući da su halucinacije subjektivna pojava koja se oslanja na samoprocjenu, ne mogu se izravno proučavati na životinjama. Studije su pokazale da su halucinacije povezane s povišenom razinom dopamina u mozgu, a blokatori dopaminergičkih receptora mogu smanjiti psihotične simptome kod pacijenata. Krugovi i mehanizmi koji su u osnovi ove povezanosti, međutim, nisu proučavani zbog nedostatka animalnih modela.
U nedavnoj studiji dr. Katharina Schmack i kolege sa Sveučilišta Washington u St. Louisu predstavili su novi mišji model halucinacija i pokazali da je povećana razina dopamina u dijelu moždanog strijatuma povezana s percepcijama nalik na halucinacije (HALIP) kod životinja. Ovaj novi model može ponuditi istraživačima novi alat za bolje razumijevanje kako se halucinacije kod ljudi razvijaju i kako se mogu liječiti.
Kako bi identificirali HALIP-e, istraživači su povremeno izlagali miševe specifičnim zvučnim signalima različite jačine koji su bili ugrađeni u pozadinu ‘bijelog’ šuma. Miševi su zatim obučeni da “izvještavaju” jesu li čuli zvuk ili ne. Kada bi osjetili zvuk, gurnuli bi nos u otvor “da”; ako nisu čuli signal, gurnuli bi nos u otvor “ne”. Kada je miš izabrao točan otvor – to jest, odabrao otvor “da” kada je postojao signal ili otvor “ne” kada nije bilo signala – bio je nagrađen vodom nakon promjenjivog, nepredvidivog vremena. Istraživači su također procjenjivali koliko su miševi bili sigurni da su njihovi odgovori točni, bilježeći koliko dugo će životinje nastaviti pritiskati otvor u iščekivanju svoje nagrade u obliku vode. Što su životinje bile “sigurnije” u svoj odgovor, to su duže bile spremne tražiti svoju nagradu nakon odabira otvora.
Međutim, u oko 16% testova bez signala, životinje su pokazale da čuju zvuk pritiskanjem otvora “da”, iako nije bilo signala; ovo je označeno kao “lažna uzbuna”. Kroz različite testove, tim je utvrdio da je malo vjerojatno da će ovi lažni alarmi proizaći iz toga što životinje ne obraćaju pozornost, preferiraju jedan određeni otvor, budu umorne ili nisu žedne ili druga moguća objašnjenja. Stoga su zaključili da te lažne uzbune doista predstavljaju HALIP-e.
Kako bi provjerili ovu pretpostavku, znanstvenici su miševe izložili dvjema intervencijama koje mogu izazvati halucinacije kod ljudi – veća očekivanja od percepcije signala i liječenja ketaminom. Kako bi povećali očekivanje signala, istraživači su povećali udio testova u kojima je davan signalni zvuk; kao rezultat toga, životinje su vjerojatnije očekivale da će čuti zvuk. Ovo povećanje očekivanja signala povezano je sa značajnim povećanjem broja lažnih alarma, a posebno lažnih alarma visoke pouzdanosti (tj. HALIP-a). Liječenje ketaminom također je dovelo do povećane stope lažnih uzbuna i lažnih uzbuna visoke pouzdanosti.
Kako bi potvrdili da su HALIP-ovi kod miševa smislen model povezanih procesa u ljudi, istraživači su proveli slične eksperimente s 220 ljudi. Ispitanici su bili zamoljeni da pritisnu tipke “da” ili “ne” ovisno o tome jesu li čuli zvuk u pozadini ‘bijelog’ šuma te da ocijene koliko su sigurni u svoj odgovor. U oko 7% testova ispitanici su odgovorili lažnim uzbunama, često s visokim povjerenjem. I ukupna stopa lažnih uzbuna i stopa lažnih uzbuna visoke pouzdanosti bile su veće kod ispitanika koji su izjavili da su skloni halucinacijama.
Računalne simulacije temeljene na podacima istraživanja na miševima i ljudima otkrile su da je prethodno iskustvo utjecalo na to koliko često su pojedinci bilježili lažne alarme u ispitivanjima. I miševi i ljudi bili su skloni ponavljanju prethodnog odabira, osobito nakon što su napravili ispravan izbor s niskom pouzdanošću. Prema ovom “modelu ažuriranja uvjerenja”, HALIP-i se javljaju kada očekivanja temeljena na prethodnim iskustvima (npr. slušanje signala ili primanje nagrade) nadmašuju trenutne senzorne informacije.
Uloga dopamina u HALIP-ima dodatno je potvrđena kada je eksperimentalno inducirana aktivacija dopamina u repu strijatuma povećala stopu ukupnih lažnih alarma i lažnih alarma visoke pouzdanosti. Suprotno tome, liječenje antipsihotikom haloperidolom koji blokira dopaminergičke receptore poništilo je povećanje lažnih alarma i lažnih alarma visoke pouzdanosti.
Istraživači zaključuju kako njihov pristup izazivanja HALIP-a kod miševa doista može poslužiti kao model za halucinacije kod ljudi. Njihovi rezultati također podupiru hipotezu da se halucinacije javljaju kada su reakcije pojedinaca više vođene onim što očekuju da će se dogoditi, a ne onim što im njihova osjetila govore, zbog povišene razine dopamina, posebno u repu strijatuma. Nadaju se da će ovaj model omogućiti znanstvenicima da identificiraju specifične moždane krugove koji su u pozadini halucinacija, što je prvi korak u razvoju novih tretmana za psihotične poremećaje.
Izvornik: Schmack K, Bosc M, Ott T, i sur. Striatal dopamine mediates hallucination-like perception in mice. Science. 2021;372(6537):eabf4740. doi: 10.1126/science.abf4740.
Preveo: dr. sc. Ivan Ćelić, dr. med.
