Od početka pandemije COVID-19 postoji bojazan kako bi bolesnici koji su preboljeli tu bolest mogli imati zaostatne neurološke i psihijatrijske poremećaje. U međuvremenu su se pojavili dokazi koji ukazuju da postoji jasno povećani rizik za pojavu poremećaja raspoloženja i anksioznosti u razdoblju od tri mjeseca nakon infekcije. Sukladno tim podacima, pojavila se potreba za velikom studijom s duljim tijekom praćenja kako bi točnije prepoznali i kvantificirali posljedice pandemije na zdravlje mozga. Slijedom navedenog, istraživači iz Zavoda za psihijatriju i Zavoda za kliničku neuroznanost Sveučilišta u Oxfordu upotrijebili su elektroničku bazu podataka (koja sadrži zapise za više od 81 milijuna bolesnika) kako bi istražili pojavnost neuroloških i psihijatrijskih poremećaja u šestomjesečnom razdoblju nakon klinički zabilježene bolesti Covid-19. Kako bi eventualne posljedice pripisali specifično Covid-19 bolesti, podatke su potom usporedili s onima koji su pojavljuju nakon drugih bolesti. Također, istraženo je i utječe li na tu pojavnost klinička težina bolesti, koja je u ovom istraživanju mjerena parametrima duljine hospitalizacije, prijamom u jedinicu intenzivnog liječenja ili postojanjem encefalopatije. Osim dobivene stacionarne, učinjena je potom i procjena promjene razine rizika za navedena stanja u šestomjesečnom razdoblju.
Primarnu skupinu činili su bolesnici s dijagnozom Covid-19, dok su dvije kontrolne skupine uključivale bolesnike sa dijagnozom sezonske gripe odnosno bilo koje druge infekcije respiratornog trakta, uključivo i sezonsku gripu. Bolesnici koji su imali dijagnozu COVID-19 ili su bili pozitivni na testiranju na SARS-CoV-2 virus, isključeni su iz kontrolnih skupina. U obzir su uzeti samo zapisi bolesnika koji su bili stariji od 10 godina, koji su bili zaraženi nakon 19. siječnja 2020. i živi 13. prosinca 2020. godine. U istraživanju je određena incidencija ovih 14 neuroloških i psihijatrijskih dijagnoza: intrakranijalno krvarenje, ishemijski moždani udar, parkinsonizam, Guillain-Barré sindrom, bolesti perifernih živaca, njihovih korijena ili pleksusa, bolesti neuromišićne spojnice i bolesti mišića, encefalitis, demencija, psihotični poremećaji, poremećaji raspoloženja, anksiozni poremećaji, uporaba sredstava ovisnosti i poremećaji spavanja. U statističkoj analizi korišten je model Coxove regresije kojim su usporedili su dobivene podatke s kontrolnim skupinama. Primarna je skupina također uspoređena i sa četiri skupine bolesnika kojima je u istom razdoblju dijagnosticirana jedna od ovih bolesti: infekcija kože, kamenci u mokraćnom sustavu, fraktura kosti i plućna embolija; što je učinjeno kako bi se osigurao dodatan referentni okvir rezultatima.
Rezultati su pokazali kako je na uzorku od 236 379 bolesnika koji su preboljeli Covid-19, incidencija (vjerojatnost pojavljivanja) neuroloških i psihijatrijskih dijagnoza u narednih šest mjeseci bila 33.62% (95% interval pouzdanosti: 33.17% – 34.07%), od čega 12.84% bolesnika (12.36% – 13.33%) ranije u životu nije imalo takvu dijagnozu. Za bolesnike koji su bili liječeni u jedinici intenzivnog liječenja, procijenjena incidencija bila je 46.42% (44.78% – 48.09%), a 25.79% (CI 23.50% – 28.25%) njih je po prvi put dobilo takvu dijagnozu. Ukoliko bi spominjali pojedniačne ishode, cijela skupina bolesnika s COVID-19 imala je procijenjenu incidenciju od 0.56% za intrakranijalno krvarenje, 2.10% za ishemijski moždani udar, 0.11% za parkinsonizam, 0.67% za demenciju, 0.1 za encefalitis, 17.39% za anksiozne pormećaje, 13.66% za poremećaje raspoloženja od čega je 4.22% bolesnika po prvi put razvilo poremećaj raspoloženja, 1.4% za psihotične pormećaje, 5.42% za nesanicu. U grupi bolesnika liječenih u jedinici intenzivnog liječenja procijenjena incidencija bila je: 2.66% za intrakranijalno krvarenje, 6.92% za ishemijski moždani udar, 0.26% za parkinsonizam, 1.74% za demenciju, 19.15% za anksiozne poremećaje, 15.43% za poremećaj raspoloženja od čega je 5.82% bolesnika po prvi put razvilo poremećaj raspoloženja, 2.77% za psihotične poremećaje i 7.5% za nesanicu.
U usporedbi s kontrolnim skupinama, pojavnost većine dijagnoza bila je češća kod osoba koje su imale COVID-19 nego kod onih koji su imali gripu (omjer rizika za bilo koju dijagnozu/ eng. hazard ratio – HR = 1.44, uz 95% interval pouzdanosti: 1.4 – 1.47; općeniti omjer rizika za pojavu prve dijagnoze HR = 1.78, uz 95% interval pouzdanosti: 1.68-1.89) ili onih koju su imali bilo koju drugu respiratornu infekciju (HR = 1.16 za bilo koju dijagnozu, HR = 1.32 za bilo koju prvu dijagnozu). Kao i kod incidencije, omjer rizika bio je veći u bolesnika koji su imali ozbiljniju kliničku sliku COVID-19 (npr. oni koji su bili liječeni u intenzivnoj jedinici u odnosu na one koji nisu). Rezultati su bili značajni i kada su korištene različite statističke analize osjetljivosti kao i kod usporedbe s četiri druga (neutralna/referentna) zdravstvena događaja.
Zaključno, ovo istraživanje donosi dokaze o značajnim neurološkim i psihijatrijskim oboljenjima u šestomjesečnom razdoblju nakon COVID-19 infekcije. Rizici su veći u bolesnika koji su imali težu kliničku sliku bolesti.
Izvor: Taquet M, Geddes JR, Husain M, Luciano S, Harrison PJ. 6-month neurological andpsychiatric outcomes in 236 379 survivors of COVID-19: a retrospective cohort study using electronic health records. The Lancet Psychiatry. 2021 Apr 6.
Preveo i prilagodio: Damir Mulc, dr.med.
