Prateći trend sve većeg broja istraživanja kojima je cilj identificirati rizične skupine i specifične čimbenike koji povećavaju rizik od obolijevanja i negativnih ishoda COVID-19, Katlyn Nemani iz Langone medicinskog centra Sveučilišta New York i suradnici objavili su 27. siječnja 2021. u časopisu JAMA Psychiatry istraživanje koje ukazuje na povišen mortalitet kod osoba zaraženih virusom SARS-CoV-2 kojima je prethodno dijagnosticiran poremećaj iz spektra shizofrenije.
Dr. Nemani i suradnici su u ovom retrospektivnom kohortnom istraživanju, koje je obuhvatilo 7348 osoba u New Yorku i evaluiralo ishode 45 dana od laboratorijski potvrđene bolesti COVID-19, usporedili osobe bez psihijatrijskih dijagnoza s onima kojima je dijagnosticiran poremećaj iz spektra shizofrenije, poremećaj raspoloženja, ili anksiozni poremećaj. Istraživanje je pokazalo da u skupini onih s prethodno postavljenom dijagnozom poremećaja iz spektra shizofrenije, čak i nakon uzimanja u obzir demografskih i drugih medicinskih čimbenika rizika poput pušenja, povišenog krvnog tlaka, dijabetesa ili kronične opstruktivne plućne bolesti, postoji značajno viši rizik od smrtnog ishoda (OR, 2.67; 95% CI, 1.48-4.80). Dok su prethodna istraživanja pronašla povezanost prethodnih psihijatrijskih hospitalizacija s višim rizikom za dijagnozu COVID-19, hospitalizaciju zbog te bolesti, ali i smrtni ishod (Yang i sur., 2020.), te identificirala prethodnu psihijatrijsku dijagnozu kao neovisan čimbenik rizika za dijagnozu COVID-19 (Taquet i sur., 2020.) ali i povišen mortalitet (Wang i sur., 2020.), ovo najnovije istraživanje povezalo je rizik specifično s poremećajima iz spektra shizofrenije. Naime, prethodna dijagnoza poremećaja raspoloženja ili anksioznih poremećaja, nakon što bi se u obzir uzeli drugi medicinski komorbiditeti, nije u ovom istraživanju bila povezana s mortalitetom.
Dodatno zanimljivo je da autori, izlistavajući različite čimbenike rizika prema povezanosti s mortalitetom, nalaze kako shizofrenija zauzima visoko drugo mjesto iza životne dobi, ispred nekih „prepoznatljivijih“ i često spominjanih čimbenika rizika poput spola, hipertenzije, dijabetesa, ili karcinoma.
U pokušaju objašnjenja iznesenih rezultata, do sada prvih rezultata koji u populaciji osoba s psihijatrijskom dijagnozom rizik od negativnog ishoda COVID-19 specifično povezuju s dijagnozama iz spektra shizofrenije, autori uz moguće sustavne prepreke za pristup zdravstvenoj skrbi ili odgođeno traženje pomoći osoba s dijagnozom shizofrenije, kao moguće objašnjenje spominju biološke čimbenike, bilo genetske ili stečene (npr. terapija osnovne bolesti). Premda niti ovaj najnoviji članak niti prethodni radovi ne navode jasne biološke mehanizme koji bi se mogli naći u podlozi ovog fenomena, podaci o općenito većem riziku za različite infekcije u shizofreniji, zajedno s varijacijama u genima ključnima za imuni odgovor, promjenama stanične imunosti i citokinske reakcije, ukazuju na to da se specifični biološki čimbenici rizika ne mogu zanemariti.
Dok je iz dostupnih podataka jasno da će daljnja istraživanja biti potrebna kako bi se dodatno pojasnila veza promjena imunosnog sustava, ali i drugih čimbenika, u shizofreniji s negativnim ishodima COVID-19 i drugih teških infekcija, identificiranje neosporno povišenog rizika u ovoj populaciji je dovoljno da bismo shvatili kako se odmah mora obratiti posebna pozornost na potrebe i pristup zdravstvenoj skrbi osoba s dijagnozom shizofrenije tijekom COVID-19 pandemije.
