Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je kompleksan psihijatrijski entitet koji se razvija nakon fizičke i/ili psihičke traume. Kako zapravo dolazi do razvoja simptoma (anksioznosti, depresije te slabljenja kognitivno-mnestičkih funkcija) nije u potpunosti jasno te je posve nepredvidivo. Liječenje i ishodi bi možda mogli biti bolji kada bi liječnici uspješnije mogli predvidjeti tko će razviti PTSP. Studija objavljena u časopisu Biological Psychiatry: Cognitive Neuroscience and Neuroimaging otkriva potencijalne biomarkere PTSP-a u osoba koje su zadobile traumatsku ozljedu mozga (TOM) služeći se magnetskom rezonancom (MR)
Prvi autor studije, dr. Murray Stein, profesor psihijatrije, obiteljske medicine i javnog zdravstva na Sveučilištu u Kaliforniji u San Diegu kaže kako je povezanost između traumatske ozljede mozga i PTSP-a privukla više pozornosti posljednjih godina zbog značajnog preklapanja simptoma i rizičnih čimbenika. Navodi kako su, u ovoj studiji, iskoristili podatke iz TRACK-TOM, velike longitudinalne studije pacijenata koji se javljaju u Hitne ambulante s TOM dovoljno ozbiljnima da zahtijevaju snimanje CT-om.
Istraživači su promatrali više od 400 takvih pacijenata s traumatskim ozljedama mozga te su procjenjivali razvoj simptoma povezanih s PTSP-om nakon 3 i 6 mjeseci. Nakon 3 mjeseca od ozljede, 77 pacijenata (18%) je vjerojatno razvilo PTSP. Nakon 6 mjeseci od ozljede, PTSP je vjerojatno razvilo 70 pacijenata (16%). Svim pacijentima uključenima u studiju učinjena je neuroradiološka obrada.
Dr. Stein objašnjava kako su proučavane snimke MR koje su učinjene unutar dva tjedna od nastanka ozljede, točnije, mjerene su strukture mozga za koje se smatra da su ključne u razvoju PTSP-a. Zaključeno je da volumen nekoliko struktura ima prediktivnu vrijednost u razvoju PTSP-a 3 mjeseca nakon ozljede.
Prema studiji, smanjeni volumen cingularnog korteksa, gornjeg frontalnog korteksa i inzule su povezani s razvojem simptoma PTSP-a 3 mjeseca nakon ozljede, te su time pokazali da smanjeni volumen tih struktura ima prediktivnu vrijednost. Analiza snimaka MR nije predvidjela razvoj PTSP-a 6 mjeseci nakon ozljede.
Ovi rezultati se poklapaju s prethodnim studijama koje su pokazale kako ljudi koji boluju od PTSP-a imaju opisane smanjene volumene gore navedenih moždanih struktura te onim studijama koje navode da je smanjeni volumen moždane kore možda jedan od čimbenika rizika za razvoj PTSP-a. Rezultati ukazuju da „moždana rezerva“, odnosno povećani kortikalni volumen, može biti protektivni čimbenik koji štiti od razvoja PTSP-a.
Iako moždani volumen kao biomarker nije trenutno adekvatan za kliničku primjenu, dr. Stein govori kako ta otkrića mogu utrti put budućim studijama koje mogu pomnije istražiti kako pojedini dijelovi mozga pridonose u razvoju ili zaštiti od razvoja raznih psihičkih poremećaja pa tako i PTSP-a.
Dr. Cameron Carter, urednik časopisa Biological Psychiatry: Cognitive Neuroscience and Neuroimaging je za ovo istraživanje rekao kako je riječ o vrlo važnoj studiji koja se koristi snimkama MR-a kako bi razjasnila zašto neki ljudi razvijaju PTSP nakon ozljede, a neki ne. Ujedno je i temelj za buduća istraživanja koja su usmjerena na analizu radioloških snimki na temelju kojih se može predvidjeti sklonost nastanka psihičkih poremećaja nakon traume te razvrstati koji pacijenti bi imali najveću korist od ciljanih intervencija nakon ozljede mozga.
Izvornik: Stein MB, Yuh E, Jain S, i sur. Smaller Regional Brain Volumes Predict Posttraumatic Stress Disorder at 3 Months After Mild Traumatic Brain Injury. Biol Psychiatry Cogn Neurosci Neuroimaging. 2020 Oct 27:S2451-9022(20)30312-8.
Prevela: Maja Cvitanić Mažuran, dr.med.
