Za tjelovježbu se oduvijek smatralo da je „prirodni antidepresiv“. Nedavna istraživanja su utvrdila da je broj slučajeva depresije u porastu baš u vrijeme kada ljudi manje vremena provode vježbajući zbog raznih restrikcija u sklopu pandemije.
Taj zaključak proizlazi iz brojnih anketa o mentalnom zdravlju koje su provedene u tri sukcesivne grupe studenata Sveučilišta u Pittsburghu, sveukupno je anketirano njih gotovo 700. Anketiranje je započeto prije pandemije te se nastavilo nakon njezinog početka, a za mjerenje prosjeka fizičke aktivnosti su korišteni Fitbit uređaji koje su studenti nosili.
Istraživači su opisali da je u ožujku 2020., u vrijeme kada je započeo lockdown u SAD-u, prosječan broj koraka dnevno pao s 10 000, koliko bi studenti prohodali prije pandemije, na 4 600. Istovremeno je zabilježeno da je, u razdoblju od veljače do travnja, rizik za razvoj kliničke depresije porastao s 32 na 61%.
Još uvijek nije jasno što je tu uzrok, a što posljedica, upozorava autorica studije Silvia Saccardo, docentica na Odsjeku za društvene znanosti Carnegie Mellon pri Sveučilištu u Pittsburghu. Razlog tome je činjenica da je tjelovježba samo jedan od segmenata svakodnevice koji je ljudima uzurpiran tijekom pandemije.
Na primjer, druženje se gotovo prepolovilo na manje od 30 minuta dnevno, dok se vrijeme provedeno pred uređajima s ekranom udvostručilo na više od 5 sati dnevno. Studenti su također dnevno prosječno spavali pola sata dulje.
Saccardo je naglasila da, imajući na umu i druge čimbenike, ne treba zanemariti niti velik obujam stručne literature koja sugerira da postoji poveznica između tjelesne aktivnosti i općeg dobrog stanja te razvoja anksioznih poremećaja, smetnji raspoloženja te simptoma depresije.
Prošlog lipnja je istraživački tim proveo dodatni eksperiment: podskupina studenata je uključena u dvotjedni program vježbanja u kojem su trebali povećati broj koraka na 10 000.
Saccardo je iznijela kako to, začuđujuće, nije dovelo do poboljšanja mentalnog stanja.
Zašto?
Vježbanje se mora provoditi dulje i biti intenzivnije da bi utjecalo na mentalno zdravlje. Moguće je da su ljudi prije pandemije bili društveniji, možda su vježbali s prijateljima ili se bavili grupnim sportovima. Treća opcija je da je potrebna intervencija usmjerenija na mentalno zdravlje koja bi se provodila paralelno s fizičkom aktivnošću.
Lynn Bufka iz Američkog psihološkog društva kaže da, kada je u pitanju depresija, nejasno ostaje je li tjelovježba sama po sebi dovoljna ili je najučinkovitija kada se kombinira s tradicionalnim terapijskim postupcima kao što su psihoterapija i farmakoterapija. Dodaje kako je jedino jasno da tjelovježba uzrokuje oslobađanje endorfina i ostalih neurotransmitora koji su odgovorni za osjećaj zadovoljstva i blagostanja. Tjelovježba služi kao pozitivna aktivnost koja usmjerava pažnju od negativnih misli i ponašanja koja bi mogla potaknuti depresiju.
Treba uzeti u obzir i da često ljudi vježbaju u društvu te to zadovoljava prirodni poriv za interakcijom s drugima. Samopouzdanje i osjećaj da smo dobri u nečemu, održava naše raspoloženje stabilnijim. Imamo osjećaj kontrole i umješnosti, bar u pojedinim aspektima našeg života. Čak i u normalnim vremenima, izazov je otkriti kakav oblik i koliko tjelovježbe odgovara našim potrebama, a ovo nisu normalna vremena. Pojava pandemije i sve promjene koje je ona donijela su bili bitan čimbenik u životima ispitanika. Trebali su se prilagoditi velikom broju promjena koje su se sve događale istodobno. Bilo bi iznenađujuće smatrati kako je povećana incidencija depresije posljedica isključivo smanjenja fizičke aktivnosti.
Zbog toga, bez obzira na to koliko će aktualna pandemija trajati, treba održavati mentalno zdravlje fokusiranjem na blagostanje. Važno je ostati aktivan, bilo to u sportskim aktivnostima, interakciji s drugima ili intelektualnim radom. Bitno je osigurati razlog za ustajanje iz kreveta i započinjanje dana, čak i ako se iz početka čini umjetnim planirati dan.
Trebalo bi se truditi promatrati događaje kao izazov, a ne kao prijetnju. Ako to nekome ne dolazi spontano, bilo bi dobro naći podržavajuću osobu iz okoline koja može pomoći donošenjem nove perspektive.
Izvornik: Giuntella O, Hyde K, Saccardo S, Sadoff S. Lifestyle and mental health disruptions during COVID-19. Proc Natl Acad Sci U S A. 2021;118(9):e2016632118.
Prevela: Maja Cvitanić Mažuran, dr.med.
