Zavod za liječenje bolesti ovisnosti

Ovaj Zavod je smješten u zgradi „šestice“ i sastoji se od slijedećih ustrojstvenih jedinica:

U Zavodu za alkoholizam i druge ovisnosti liječe se ovisnici o alkoholu i drogama. U hitnoj službi primaju se bolesnici iz područja grada Zagreba koji gravitiraju „Vrapču“, ali i bolesnici iz dijela Zagrebačke županije (Zaprešić, Jastrebarsko, Dugo Selo, Sveti Ivan Zelina, Ivanić Grad) te iz Krapinsko-zagorske županije. Prema dogovoru, na ovom Zavodu se liječe i ovisnici iz cijele Hrvatske.

U jedinicu za detoksikaciju i intenzivnu skrb, koja ima osam kreveta, primaju se bolesnici u akutno opitom stanju, odnosno bolesnici koji su intoksicirani alkoholom ili drogama, te bolesnici kojima je zbog apstinencijske krize potreban stalni nadzor (intoksicirani, smeteni, delirantni, agresivni…).

Odjel za ovisnike o alkoholu, koji se nalazi u istočnom krilu zgrade Zavoda, ima dvije jedinice:

Zaprimaju se ovisnici o alkoholu kojima je potrebna bolnička skrb, odnosno početno bolničko liječenje. Na pojedinu jedinicu ovog odjela bolesnici se primaju ili kao premještaji iz jedinice za detoksikaciju i intenzivnu skrb ili izravno, bilo da se radi o ovisnicima o alkoholu koji u bolnicu dolaze kao hitni slučajevi, bilo da se primaju po dogovoru ili nakon ambulantnog pregleda. Oni bolesnici koji zahtijevaju nešto veću pozornost medicinskog osoblja zaprimaju se u „akutnu“ jedinicu, a bolesnici koji su kadri sudjelovati u radu socioterapijske zajednici u jedinicu za socioterapiju. Nakon završetka stacionarnog liječenja bolesnici se otpuštaju uz preporuku da se uključe u klub liječenih alkoholičara i da nastave s ambulantnim liječenjem ili se, ako za to postoje uvjeti i potreba, premještaju u dnevnu bolnicu za ovisnike o alkoholu.

U Dnevnoj bolnici za ovisnike o alkoholu liječe se ovisnici o alkoholu koji su kadri sudjelovati u vlastitom liječenju po načelima dnevne bolnice. Bolesnici u dnevnoj bolnici (20 stolica) borave 6-8 sati dnevno. Bolesnici se u dnevnu bolnicu primaju nakon indikacijskog intervjua tijekom stacionarnog liječenja, nakon detoksikacije u jedinici za detoksikaciju i intenzivnu skrb (nakon otriježnjenja, ako im nije potrebno stacionarno liječenje) ili nakon ambulantnog pregleda. U dnevnoj bolnici je organiziran intenzivan program po načelima socioterapijske zajednice – velika i mala grupa, grupna i individualna psihoterapija, psihoedukacija, radno-okupaciona terapija. Psihofarmakoterapija je sastavni dio terapije, no od bolesnika se traži da sami brinu o uzimanju lijekova koji su im ordinirani bilo tijekom prethodnog stacionarnog liječenja, bilo nakon ambulantnog pregleda ili tijekom samog liječenja u dnevnoj bolnici. Za vrijeme liječenja u dnevnoj bolnici, bolesnike se upućuje u nadležne klubove liječenih alkoholičara gdje će kasnije nastaviti s liječenjem.

U Odjelu za ovisnike o drogama, koji se nalazi na I. i II. katu zapadnog krila zgrade Zavoda, liječe se ovisnici o raznim vrstama droga i ovisnici o tabletama te ovisnici o kocki, igrama na sreću, ovisnici o internetu i svi drugi ovisnici (o kupovini, seksu…). Ovisnici koji još nisu uspostavili apstinenciju, odnosno oni koji nisu u stanju kontrolirati svoju ovisnost ni jednog trenutka, odnosno oni koji imaju apstinencijske smetnje, smještavaju se u jedinicu za liječenje akutnih bolesnika (13 kreveta) koja se nalazi na I. katu Zavoda. Ova jedinica je zatvorenog tipa. Ovisnici kojima je potrebno liječenje u ovoj jedinici potpisuju pristanak na liječenje (u pravilu se radi o bolesnicima koji su kadri dati pravovaljan pristanak!) te da prihvaćaju kućni red Bolnice, a posebno Zavoda i tog odjela, odnosno jedinice. Ti bolesnici (ovisnici) u svakom trenutku mogu povući svoj pristanak što za sobom povlači otpust iz bolnice.

Nakon što bolesnici uspostave apstinenciju i prebrode apstinencijsku krizu, odnosno kada dođu u stanje da su kadri preuzeti veću odgovornost za svoje liječenje, premještaju se u jedinicu za socioterapiju ovisnika o drogama (14 kreveta) koja se nalazi na II. katu zgrade Zavoda. Od bolesnika se traži veći angažman u vlastitom liječenju, a intenzivniji je rad socioterapijske zajednice te individualni i grupni psihoterapijski angažman. Posebna se pozornost, kako na akutnom, tako i na socioterapijskom odsjeku, posvećuje radno-okupacionim aktivnostima. Uz socioterapijske i psihoterapijske metode liječenja, na odjelu se primjenjuju i psihofarmaci. Zamjenska (metadonska) terapija primjenjuje se samo u izuzetnim slučajevima. Prilikom eventualnog uvođenje bolesnika u „metadonski program“ potrebna je timska sinteza, a nastoji se da član time bude i jedan psihijatar koji ne radi na odjelu za ovisnosti. Ovisnici o drogama (i svi drugi ovisnici) prate se nakon stacionarnog liječenja. Nastoji ih se vezati u psihoterapijske grupe čiji je cilj višegodišnje liječenje i praćenje.