Kao što psihijatrija kao znanstvena disciplina i grana medicine često prelazi granice tih disciplina i razlijeva se na druga znanstvena i društvena područja, isto se tako Psihijatrijska bolnica Vrapče u javnosti percipira, a to i jeste, kao institucija koja ima šire značenje od onog usko medicinskog. Zato nije neobično da se o bolnici «Vrapče» govori i piše kao o ‘posebnoj ustanovi’ koja ima društvenu i kulturnu dimenziju.

Bolnica je tijekom svoje povijesti tu dimenziju pokazala i pokazuje je na razne načine. Sam osnutak bolnice bio je na neki način društveni, a ne samo zdravstveni događaj. Bolnica se osniva i gradi u vrijeme kada se u Hrvatskoj rađaju najznačajnije nacionalne institucije (akademija, kazalište, sveučilište, željeznica…).

Tu vrijednost prepoznalo je i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske te je svoji rješenjem od 31. siječnja 2003. godine (Klasa: UP-I-612-08/02-01/908) u točci 1. utvrdilo da: ‘Kompleks Psihijatrijske bolnice Vrapče s pripadajućim perivojem ima svojstvo kulturnog dobra.’ U daljnjem tekstu obrazloženja navodi se da: ‘Kompleks se odlikuje izuzetnom kulturno – povjesnom, urbanističkom i arhitektonskom vrijednošću.’ Sukladno navedenom rješenju Bolnica je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara.
U Bolnici se na tom tragu odvija već tradicionalna ‘kulturna živost’, a bolnicu tako posjećuju mnogi umjetnici i uglednici kulturnog života. Stručnjaci bolnice aktivni su u društvenom, posebno liječničko-cehovskom, planu. Na tom tragu je 2009. godine izgrađena u krugu bolnice i predivna galerija, koja je nazvana po našoj renomiranoj akvarelistici Slavi Raškaj. U galeriji ‘Slava Raškaj’ tako se izmjenjuju postave renomiranih ali i još neafirmiranih umjetnika čije stvaralaštvo ima dodirnih točaka s psihijatrijom.

Bolnica je i mjesto gdje se održavaju redovite filmske tribine za specijalizante psihijatrije na kojima se tako i za stručnu te ostalu zainteresiranu javnost, prikazuju filmovi koji tretiraju različite psihijatrijske teme. Nakon prikazanog filma o filmu govore filmski kritičar i psihijatar, nakon čega slijedi rasprava u kojoj sudjeluju i gledatelji. Ovaj oblik edukacije, u opuštenoj i kulturom prožetoj atmosferi doprinosi ne samo povečanju znanja nego već i snalaženju u kulturno društvenim situacijama.

Takovim kroz kulturnu prizmu promišljanjima i njihovom artikulacijom, promiču se ideje o ljudskim pravima duševnih bolesnika, a time i ideje o ljudskim pravima općenito. Na taj način to je još jedan od niza vidova kroz koje se može promatrati društvena i kulturna dimenzija Psihijatrijske bolnice Vrapče.

Skip to content