U Galeriji Slava Raškaj Klinike za psihijatriju Vrapče 12. listopada otvorena je izložba dvadeset mladih slikarica odabranih na javnom natječaju „Slava Raškaj“. Među više od 90 pristiglih prijava, otkupnu nagradu u iznosu od 1000 eura osvojila je Vivien Knežević za sliku „Suncokreti“, rad koji propituje suvremene predodžbe o uspjehu, sreći i vrijednosti ljudskog života.
Povodom 120. obljetnice smrti Slave Raškaj, Klinika za psihijatriju Vrapče otvorila je prostor mladim slikaricama, pružajući im priliku da predstave svoje radove u Galeriji koja nosi ime ove velike umjetnice. Obljetnica je tako postala prigoda za susret Slavinog nasljeđa s novom generacijom autorica, čiji radovi donose različite slikarske pristupe, osobna iskustva i poglede na svijet.
Slava Raškaj, rođena 1877. godine u Ozlju, posljednje je godine života provela u tadašnjem Zavodu za umobolne u Stenjevcu, današnjoj Klinici za psihijatriju Vrapče. Ovdje je nastavila slikati, a ovdje je 1906. godine i umrla, u dobi od samo 29 godina. Njezin život i stvaralaštvo ostaju neraskidivo povezani s ovim prostorom, ali i s pitanjima društvenog odnosa prema različitosti, ranjivosti i stvaralačkom potencijalu pojedinca.
Dvadeset autorica, dvadeset različitih pogleda
Na izložbi sudjeluju Vivien Knežević, Antonija Šumiga, Korina Hećimović, Tena Vidović, Iva Japec, Mia Kriste, Nela Šelir, Anja Guliš, Antonija Bakran, Ljubica Maras, Nikol Golubić, Anamaria Pekšić, Paula Galunić, Yelyzaveta Klymenko, Nora Malasić Pekić, Dora Soldo, Rahela Šimičić, Hana Hanak, Linda Brlečić i Ivonna Grlić.
Njihovi radovi ne oblikuju jedinstvenu stilsku ili tematsku cjelinu, nego donose presjek različitih umjetničkih interesa i slikarskih pristupa. Različiti pristupi očituju se u rasponu od gotovo klasično oblikovanih prizora i portreta do slobodnijeg tretmana motiva i slikarske površine. Tematski, izložba se kreće od osobnih i intimnih iskustava do pitanja koja prelaze granice pojedinačne priče. Radovi polaze od generacijskih iskustava, osjećaja neuspjeha, gubitka i čežnje, ali i od promišljanja vlastitog tijela, unutarnjih stanja i promjena životne pozicije. Osobna iskustva pritom se isprepliću s temama društvenog sjećanja, pripadnosti, kulturnog i obiteljskog nasljeđa te načinima na koje društvo oblikuje i promatra pojedinca.
Jednako kao što namjera natječaja nije bila ograničiti umjetničke izraze niti ih usmjeriti prema zajedničkom nazivniku, izložba ne teži jedinstvenoj poetici, nego je treba promatrati kao bilješku jednog trenutka u radu dvadeset mladih autorica, kao presjek različitih tematskih interesa i slikarskih pristupa.
„Suncokreti“ Vivien Knežević: pravo na život izvan imperativa uspjeha
Otkupna nagrada pripala je Vivien Knežević za sliku „Suncokreti“, rad koji polazi od osobnog iskustva, a prerasta u promišljanje generacijskih očekivanja i suvremenih predodžbi o uspješnom životu.
Autorica promatrača suočava sa suzdržanim, pomalo nelagodnim (auto)portretom postavljenim u središte kompozicije. Gotovo klasična portretna kompozicija pruža tek prividnu mirnoću prizora. Pogled usmjeren prema promatraču, umjesto da uspostavlja bliskost, stvara distancu, dok monumentalno lišće u pozadini dodatno naglašava osjećaj zatvorenosti i napetosti. Slikom dominiraju tamni, zagasiti tonovi kojima se suprotstavlja bijeli ovratnik s plavim cvjetovima, ostavljajući dojam nečeg nametnutog, uljeza u ostatku kompozicije. Simbol djevojačke nevinosti i urednosti tako poprima i značenje stege, dok uveli buket suncokreta osporava idealiziranu sliku života i očekivanje njegova neizbježnog procvata.
U autorskoj izjavi umjetnica propituje nametnutu formulu prema kojoj se životna vrijednost mjeri obrazovanjem, poslovnim i financijskim uspjehom, emocionalnom ispunjenošću i ostvarenjem društveno očekivanih životnih ciljeva. Što se događa kada izostanu sreća i uspjeh? Znači li to da život nije ostvario svoj potencijal ili da je njegova vrijednost umanjena?
„Nismo živi da bi bili sretni i uspješni. Živi smo da živimo“, poručuje umjetnica u svojoj izjavi.
„Suncokreti“ su stoga istodobno autobiografska ispovijest i šire promišljanje generacijskog iskustva obilježenog pritiskom stalnog napretka, produktivnosti i osobnog ostvarenja. Umjesto da neuspjeh promatra kao suprotnost vrijednom životu, autorica predlaže da ga prihvatimo kao jedan od njegovih legitimnih dijelova.
Dodjela otkupne nagrade ujedno je priznanje umjetničkom radu koji osobno iskustvo pretvara u pitanje važno za širu zajednicu. Slika „Suncokreti“ ostaje pritom otvorena različitim čitanjima, pozivajući promatrača da preispita vlastita očekivanja, mjerila uspjeha i odnos prema iskustvima koja ne odgovaraju idealiziranoj slici života.
Klinika kao prostor liječenja, kulture i susreta
Likovno stvaralaštvo u Vrapču ima dugu i složenu povijest. Klinika čuva zbirku radova pacijenata, a Galerija Slava Raškaj od svojeg otvorenja 2009. godine predstavlja prostor izlaganja njihova stvaralaštva, kao i radova umjetnika izvan bolnice. Umjetnost je tako trajno prisutna u životu ustanove, premda se njezine uloge i konteksti mijenjaju.
Ovom izložbom Klinika nastavlja otvarati svoj galerijski prostor kulturnoj javnosti i mladim autoricama koje tek grade svoj umjetnički put. Pritom se ne uspostavlja jednostavna linija između različitih razdoblja i oblika umjetničkog stvaranja u Vrapču, nego se potvrđuje da ova ustanova ima svoje mjesto i u širem kulturnom životu grada.
Takva uloga ima i važno društveno značenje. Psihijatrijske ustanove često su opterećene predrasudama koje zasjenjuju složenost života ljudi koji se u njima liječe i rade. Umjetnost otvara mogućnost drukčijeg susreta: ona potiče znatiželju, dijalog i razumijevanje te podsjeća da čovjeka nije moguće svesti na bolest, dijagnozu ili životnu okolnost. Njegovo dostojanstvo, osobnost i stvaralačke mogućnosti ostaju neodvojivi dijelovi njegova identiteta.
U tom smislu, otvaranje izložbe mladih slikarica u Klinici za psihijatriju Vrapče pridonosi i destigmatizaciji osoba s duševnim smetnjama. Galerija postaje mjesto susreta bolnice i grada, stručne i šire javnosti, umjetnica i publike. Posjetitelji ne dolaze samo u prostor zdravstvene ustanove, nego u galeriju u kojoj se susreću s umjetničkim djelima, različitim iskustvima i pitanjima koja se tiču svih nas.
U prostoru koji nosi ime Slave Raškaj, čija su životna priča i umjetnička ostavština obilježene iskustvom različitosti, takav susret dobiva dodatnu simboličku vrijednost. Njezino nasljeđe nije tek uspomena na umjetnicu koja je živjela i stvarala na ovome mjestu, nego i poticaj da se nastavi otvarati prostor onima čiji se glasovi i iskustva ne uklapaju uvijek u dominantna očekivanja društva.
Izložba „Slava Raškaj“ zato je istodobno hommage našoj velikoj umjetnici i prilika za upoznavanje nove generacije slikarica. Ona podsjeća da umjetnost ne mora nuditi jedinstvene odgovore niti potvrđivati unaprijed zadane predodžbe. Dovoljno je da otvori prostor gledanju, promišljanju i susretu, a upravo je to ono što dvadeset mladih autorica donosi u Galeriju Slava Raškaj.
Izložba ostaje otvorena do 20. studenoga 2026. godine u Galeriji Slava Raškaj Klinike za psihijatriju Vrapče. Posjet je moguć uz prethodnu najavu.
Klinika za psihijatriju Vrapče zahvaljuje svim autoricama, članovima žirija i posjetiteljima koji su sudjelovali u realizaciji i otvorenju izložbe te pridonijeli tome da Galerija Slava Raškaj i dalje bude prostor umjetnosti, dijaloga i susreta.
GALERIJA SLIKA
