Nakon istraživanja na studentskoj populaciji prije početka pandemije COVID-19, provedeno je još jedno godinu dana poslije koje nije zabilježilo nikakav napredak u mentalnom stanju studenata, čak ni nakon uvođenja cjepiva i popuštanja mjera socijalnog distanciranja pa niti nakon fizičkog povratka u studentske kampuse.
Istraživači su u proljeće 2021. zabilježili pogoršanje i u fizičkom i emocionalnom zdravlju studenata pa je tako kod njih 35% zabilježen pad u ostvarenom dnevnom broju koraka te je za 36% porastao udio onih koji su pod većim rizikom za razvoj kliničke depresije, što bi značilo da je u ovo pogoršanje svrstana ugrubo polovica cjelokupne ispitivane populacije.
Istraživači su kombinirali biometrijske podatke s onima iz prijašnjih istraživanja provedenim na ukupnom broju od 1,179 studenata u razdoblju od proljeća 2019. do proljeća 2021. Kako navodi Osea Giuntella, stručnjak u području radne i zdravstvene ekonomije, iznenađujući je bio podatak što su neke od inicijalnih disrupcija životnom stilu i mentalnom zdravlju studenata perzistirale u navedenom razdoblju i nakon što su restrikcije bile dijelom ukinute.
U članku iz Scientific Reporta, istraživana je prolongacija disrupcija u području životnog stila i mentalnog zdravlja godinu dana od početka pandemije COVID-19. Dok ova studija u jednu ruku doprinosi stvaranju fokusa na to kako se formiraju navike i kako postići adaptaciju novim okolišnim promjenama, također nudi uvid kako bi ovaj loš utjecaj na kvalitetu života i mentalno zdravlje mogao utjecati na buduće donošenje protokola, a ne samo kratkoročno.
Silvia Saccardo, profesorica na Sveučilištu Carnegie Mellon, smatra kako su navedeni dugoročni utjecaji pandemije poprilično zabrinjavajući. Prema njezinim riječima, bit će ključno razviti intervencije usmjerene prema smanjivanju nastalog sjedilačkog stila života koje će dovesti do sveukupno boljeg stanja.
Navedena studija uključivala je pet kohorti studenata koji su pohađali Sveučilište u Pittsburghu u razdoblju od proljeća 2019. do proljeća 2021. Srednja dob ispitanika bila je 19 godina, a 95% ih je bilo mlađe od 23 godine. Podaci su prikupljani uz pomoć nosivih uređaja koje su studenti koristili u periodu trajanja jednog semestra. Prva dva ‘vala’ bila su prije početka COVID-19, u proljeće i jesen 2019., dok je kohorta za razdoblje proljeća 2020. započela u drugom mjesecu, niti mjesec prije početka pandemije kada su brojni Amerikanci krenuli raditi ili studirati od kuće te se navedeno stanje nastavilo kroz travanj 2020. pa u nekim područjima čak i do srpnja. Posljednje dvije kohorte bile su u razdoblju jesenskog semestra, od rujna do studenog 2020., te u razdoblju proljetnog semestra, od veljače do svibnja 2021. U travnju 2021. omogućeno je cijepljenje u području Pennsylvanije te je do kraja svibnja 95% ispitivanih studenata primilo najmanje prvu dozu, a njih 85% bilo je procijepljeno s dvije doze.
Njihova zabilježena fizička aktivnost bila je promjenjiva, pa je tako u razdoblju od ožujka do travnja 2020. zabilježeno da su postizali po 4,600 koraka, u razdoblju svibnja do srpnja 2020. 6,300, zatim 6,900 u razdoblju od rujna do studenog 2020. da bi broj ponovno pao prošlo proljeće na 6,400 u razdoblju od veljače do svibnja. Dnevni broj koraka i dalje nije na razini od 9,800 koraka koja je postignuta prije pandemije. Isto je uočeno i u njihovom aktivnom, odnosno ne sjedilačkom vremenu svakog dana koje je iznosilo 4.3 sata prije pandemije da bi palo na 2.9 sati kada je pandemija započela te se u razdoblju prošlog jesenskog i ovogodišnjeg proljetnog semestra zadržalo na razini od 3.6 sati.
Vrijeme provedeno pred ekranom je bilo u znatnom porastu u odnosu na razdoblje prije pandemije, iako je vrijeme provedeno u socijalnoj interakciji došlo do uobičajenih razina unutar prve godine te je skočilo s 40 minuta na sat i pol.
Istraživači su koristili skalu Centra za epidemiološku depresiju kao primarno mjerilo mentalnog zdravlja te su zabilježili znatan porast depresivnih simptoma u razdoblju od proljeća 2020. do proljeća 2021. Na početku pandemije, ukupan zbroj na skali je bio uvećan za 50%, ali je i dalje ostao na povećanju od 24% u odnosu na razdoblje prije pandemije čak i u proljeće 2021.
U konačnici, istraživači su došli do spoznaje kako je 42-56% njihovih ispitanika do proljeća 2021. bilo u riziku od razvoja kliničke depresije. Kako navode i Giuntella i Saccardo, ovi rezultati ukazuju kako je ključno da sveučilišta poduzmu potrebne korake da bi spriječili i pronašli metode unapređenja mentalnog i fizičkog blagostanja.
Izvornik: Barbieri PN, Giuntella O, Saccardo S, Sadoff S. Lifestyle and mental health 1 year into COVID-19. Sci Rep.2021 Dec 2;11 (1):23349.
Prevela: Božena Rašić, dr. med.