Ponavljana ljutnja, udaranje, trešnja ili vikanje na djecu povezano je s manjim moždanim strukturama u adolescenciji, kaže dr. Sabrina Suffren s Sveučilišta u Montréalu. Roditeljsko grubo ponašanje obuhvaćeno istraživanjem uobičajeno je i čak se smatra društveno prihvatljivim od većine ljudi u Kanadi i širom svijeta.

“Implikacije nadilaze promjene u mozgu. Mislim da je važno da roditelji i društvo shvate da česta uporaba roditeljske grubosti može naštetiti razvoju djeteta”, kaže Suffren. “Govorimo o njihovom socijalnom i emocionalnom razvoju, kao i njihovom razvoju mozga.”

Teško zlostavljanje djece (poput seksualnog, fizičkog i emocionalnog zlostavljanja), zanemarivanje i čak institucionalizacija povezani su s tjeskobom i depresijom kasnije u životu.

Prethodne studije već su pokazale da djeca koja su doživjela teško zlostavljanje imaju manji prefrontalni korteks i amigdalu, dvije strukture koje igraju ključnu ulogu u emocionalnoj regulaciji i pojavi anksioznosti i depresije.

U ovom su istraživanju istraživači primijetili da su ista područja mozga bila manja u adolescenata koji su u djetinjstvu više puta bili podvrgnuti roditeljskoj grubosti, iako ta djeca nisu doživjela ozbiljnije zlostavljanje.

“Ova su otkrića i značajna i nova. To je prvi put da se roditeljsko grubo ponašanje koje ne dosiže razinu ozbiljnog zlostavljanja povezuje sa smanjenjem veličine moždane strukture, slično kao što vidimo kod žrtava teških oblika zlostavljanja”, kaže Suffren.

Suffren dodaje da studija objavljena 2019. godine pokazuje da bi roditeljska grubost mogla uzrokovati promjene u radu mozga kod djece, ali sada znamo da ona utječe i na samu strukturu dječjeg mozga.

Jedna od važnih sastavnica ove studije jest ta što su korišteni podaci djece koja su praćena od rođenja u CHU Saint-Justine početkom 2000-ih. Kao dio ovog praćenja, ponašanje roditelja i razina dječje anksioznosti procjenjivale su se godišnje, dok su djeca bila u dobi između 2 i 9 godina. Ti su podaci potom korišteni za dijeljenje djece u skupine na temelju njihove izloženosti (nisko ili visoko) do neprekidne roditeljske grubosti.

“Imajte na umu da su ta djeca neprestano bila podvrgavana roditeljskoj grubosti u dobi između 2 i 9 godina. To znači da su razlike u njihovom mozgu povezane s ponavljanjem izlaganju roditeljskoj grubosti tijekom djetinjstva”, kaže Suffren koja je radila zajedno s kolegama u procjeni razine anksioznosti kod djece te im je učinjen anatomski MRI između 12. i 16. godine.

Ovo je prvo istraživanje koje je pokušalo utvrditi vezu između roditeljske grubosti, tjeskobe u djece i anatomije njihovog mozga.

Izvornik: Suffren S, La Buissonnière-Ariza V, Tucholka A, i sur. Prefrontal cortex and amygdale anatomy in youth with persistent levels of harsh parenting practices and subclinical anxiety symptoms over time during childhood. Dev Psychopathol. 2021:1-12.
Prevela: Maja Knezović, dr.med.
Skip to content