Istraživači iz četiri sustava zdravstvene skrbi, uključujući Klinički bolnički centar Vanderbilt, otkrili su da su povećani poligenski rezultati depresije povezani s povećanim brojem bijelih krvnih stanica, naglašavajući važnost imunološkog sustava u etiologiji depresije.
Unatoč širokom razumijevanju depresije kao psihičkog poremećaja, temeljni biološki učinci depresije još uvijek su slabo shvaćeni, kaže dr. Lea Davis, izvanredna profesorica biomedicinske informatike. “Znamo da postoji jaka veza između depresije i nekoliko kroničnih zdravstvenih stanja, a također znamo da postoji veza između depresije i upale”, kaže Davis. “Ono što ne znamo jest kako su točno povezani, koje stanje uzrokuje drugo ili postoji li nešto u pozadini što uzrokuje oboje.”
Kako bi odgovorili na to pitanje, Davis i istraživački tim proučavali su dvije skupine – osobe s depresijom i osobe bez depresije, ali su pod visokim genetskim rizikom za razvoj depresije. Tim je otkrio snažnu vezu između poligenskih rezultata depresije i broja bijelih krvnih stanica.
Također su otkrili da je čak i visoki genetski rizik za depresiju dovoljan da pridonese povišenoj razini bijelih krvnih stanica. Primarne analize za studiju provedene su u biobanci Kliničkog bolničkog centra Vanderbilt, a analize replikacije provedene su u tri druga zdravstvena sustava. Rezultati elektroničkih zdravstvenih kartona 382.452 pacijenata analizirani su u sva četiri sustava.
Međuinstitucionalna suradnja nužna je kada je u pitanju razumijevanje stvari poput depresije, ističe Davis. “Bilo je tako moćno imati čitavu mrežu institucija s biobankama koje sve rade zajedno. Problemi s kojima se pokušavamo pozabaviti su toliko složeni da je mogućnost objedinjavanja golemih količina podataka da bi se riješili komplicirani biološki problemi ključna”.
Rezultati istraživača pokazuju povratnu petlju u kojoj ljudi koji imaju veći genetski rizik za depresiju također imaju višu početnu razinu upale. Ako osoba razvije depresiju, to dodatno povećava biomarkere povezane s upalom.
“Odnos između poligenskih rezultata depresije i broja bijelih krvnih stanica bio je statistički jak. Ljudi s višim poligenskim rezultatima za depresiju imali su veći broj bijelih krvnih stanica, ali se taj broj i dalje smatrao u ‘normalnom’ rasponu. To sugerira da trajna, ali ne i abnormalna, aktivacija imunološkog sustava može pridonijeti depresiji.”
Njihovi nalazi također sugeriraju da je povezanost između poligenskih rezultata depresije i povećanog broja bijelih krvnih stanica dvosmjerna.
Davis i njezin tim nadaju se da će rezultati motivirati budući razvoj kliničkih biomarkera i ciljanih mogućnosti liječenja depresije. “Mislim da naše istraživanje doprinosi rastućim dokazima proupalnog stanja depresije i stvara uzbudljivu priliku za razmišljanje o novoj klasi antidepresivnih terapija usmjerenih na snižavanje proupalnih markera”, kaže Julia Sealock sa Sveučilišta Vanderbilt. “Sada se možemo početi pitati dovodi li smanjenje proupalnih markera do antidepresivnog učinka. Ako je tako, to bi moglo dovesti do promjene paradigme u liječenju depresije od fokusiranja na promjenu kemije u mozgu na promjenu biomarkera na periferiji.”
“Nadamo se da će ovo istraživanje pomoći učvrstiti ideju da se mentalno i fizičko zdravlje ne može odvojiti. Ista biologija u mozgu koja vodi do depresije također ima učinke na ostatak tijela.”
Izvornik: Sealock JM, Lee YH, Moscati A, i sur Use of the PsycheMERGE Network to Investigate the Association Between Depression Polygenic Scores and White Blood Cell Count. JAMA Psychiatry. 2021 Dec 1;78(12):1365-1374.
Preveo: Mihovil Bagarić, dr. med.