Opioidni lijekovi utječu ne samo na mozak i, posljedično, ponašanje, nego i na brojne druge tjelesne sustave čije stanice nose opioidne receptore, uključujući periferni imunološki sustav. Ipak, studije koje ispituju učinke opioida na periferni imunološki sustav dale su različite rezultate. Dok su jedne ukazivale da opioidi mogu suprimirati imunološki sustav, druge su otkrile da mogu aktivirati imunološki odgovor. Neka od ovih odstupanja vjerojatno se mogu pripisati razlikama u dizajnu studija i specifičnim imunocitima i genima koji su ispitivani.
Najnovija studija pokazuje da i akutna i kronična izloženost opioidima može utjecati na imunološki odgovor na virusne infekcije. Rezultati mogu pomoći u objašnjenju zašto osobe koje uzimaju opioide mogu biti osjetljivije na takve infekcije.
Dr. Christine Cheng sa Sveučilišta u Bostonu procjenjivala je učinke kronične izloženosti opioidima na antivirusni imunološki odgovor u monocitima periferne krvi (MPK) uzetim od osoba sa i bez poremećaja uzimanja opioida. Također su analizirali učinke akutnog izlaganja opioidima kratkim tretiranjem MPK zdravih ljudi morfinom. Budući da su MPK mješavina različitih tipova imunocita koji mogu različito reagirati na izloženost opioidima i imunološke podražaje, tim je koristio tehniku zvanu RNA sekvenciranje kako bi otkrio promjene u genskoj ekspresiji pojedinačnih stanica, omogućujući im razlikovati specifične tipove stanica.
Istraživači su izolirali MPK od osoba sa ili bez poremećaja uzimanja opioida i izložili ih lipopolisaharidu (LPS) – bakterijskom spoju koji može potaknuti imunološki odgovor. Zatim su usporedili ekspresiju nekoliko antivirusnih gena u četiri različite vrste imunocita u uzorcima MPK. Analize su pokazale da je u svim podtipovima imunocita osoba s poremećajem uzimanja opioida značajno suprimirana ekspresija antivirusnih gena u usporedbi s kontrolnim uzorcima osoba bez poremećaja uzimanja opioida. Nasuprot tome, geni koji sudjeluju u drugim dijelovima imunološkog odgovora bili su samo umjereno zahvaćeni kod osoba s poremećajem uzimanja opioida.
Istraživači su također procjenjivali učinke akutnog izlaganja morfinom na MPK kod zdravih osoba koji su tretirani LPS-om kako bi se pokrenuo imunološki odgovor. Nakon LPS tretmana, stanice koje su bile izložene morfinu pokazale su skromno, ali konzistentno smanjenje broja receptora genske ekspresije udružene s antivirusnim odgovorom u usporedbi sa stanicama koje nisu bile izložene morfiju. Kao i kod učinaka kronične izloženosti opioidima, ovo smanjenje broja receptora bilo je izraženije za gene antivirusnog odgovora nego za druge imunološke gene.
Dakle, i kronična i akutna izloženost opioidima može interferirati s odgovorima različitih stanica perifernog imunološkog sustava, osobito suprimirajući ekspresiju gena koji su ključni za antivirusni imunološki odgovor. To može objasniti, barem djelomično, zašto su osobe s poremećajem uzimanja opioida osjetljivije na oportunističke infekcije. Rezultati su također klinički relevantni jer su mnogi ljudi liječeni opioidnim analgeticima, kao što su operirani pacijenti ili pacijenti s rakom koji su podvrgnuti kemoterapiji, već pod povećanim rizikom od infekcije, a supresija antivirusnih gena izazvana opioidima može pogoršati tu osjetljivost.
Na kraju, u kontekstu pandemije COVID-19 i povećane osjetljivosti ljudi s recentnom dijagnozom poremećaja uzimanja opioida na COVID-19, rezultati postavljaju pitanje može li oštećenje antivirusnog odgovora povezano s opioidima doprinijeti ovoj povećanoj osjetljivosti.
Izvornik: Karagiannis TT, Cleary JP, Gok B, i sur. Single cell transcriptomics reveals opioid usage evokes widespread suppression of antiviral gene program. Nat Commun. 2020;11:2611.
Preveo: dr. sc. Ivan Ćelić, dr. med.
