Apatija, definirana kao smanjenje motivacije i cilju usmjerenog ponašanja, mogla bi u starijih osoba voditi ka većem riziku za razvoj demencije. Prema istraživačima sa Sveučilišta u Kaliforniji koji su objavili članak u časopisu Neurology, pronalaženje načina za liječenje apatije moglo bi biti ključno za usporavanje procesa neurodegeneracije koji se odvija starenjem.
“Apatija može biti vrlo stresogena za članove obitelji, kada se čovjek više ne želi družiti s obitelji ili prijateljima ili se više ne čini zainteresiranim za stvari u kojima je inače uživao”, kaže dr. Meredith Bock s Weill instituta za neuroznanost. Bock je sa svojim timom zaključila da su ispitanici s visokim stupnjem apatije imali 80% veću šansu za razvoj demencije u usporedbi s ispitanicima s niskim stupnjem apatije, nakon usklađivanja po dobi, obrazovanju i drugim rizičnim čimbenicima za demenciju.
“Dok je depresija kao prediktor demencije daleko više proučavana, naše istraživanje nadovezuje se na druga istraživanja koja pokazuju da apatija zaslužuje pozornost kao neovisni prediktor te bolesti”, kaže Bock. “Dapače, vjerujemo da bi apatija mogla biti vrlo rani znak demencije te bi ju se moglo procjenjivati kratkim upitnikom.”
Prema Američkom centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), procjenjuje se da je 5 milijuna Amerikanaca u dobi od 65 i više godina imalo demenciju u 2014. godini, a predviđa se da će ta brojka do 2060. godine biti utrostručena (na 14 milijuna).
Daljnja istraživanja koja bi potvrdila apatiju kao rizični čimbenik za razvoj demencije, mogla bi pomoći u budućnosti u otkrivanju najboljih načina usmjeravanja ranih intervencija u demenciji.
“Moguće je da liječenje provodimo prekasno tijekom bolesti”, kaže Bock.
Razlog tome je to što bi rezultati mogli upućivati da je apatija karakteristika ranog stadija demencije, kojeg nazivamo prodromalnim stadijem. U tom stadiju osoba je potpuno funkcionalna te se rane posljedice demencije, kao što su problemi s pamćenjem i smetenost, ne mogu detektirati kliničkim intervjuima ili testiranjem.
Određivanje koja su svojstva ili osobine povezane sa stvarnom dijagnozom demencije godinama kasnije ključno je za bolje razumijevanje prodromalnog stadija demencije, tijekom kojeg se odvijaju pogoršanje pamćenja i rana neurodegeneracija.
“Postoje brojne nekognitivne značajke koje se, čini se, ranije pojavljuju tijekom demencije”, kaže Joe Verghese, šef odsjeka u Zavodu za gerijatriju Medicinskog fakulteta Albert. “Čini se da se apatija pojavljuje relativno rano tijekom bolesti.”
Istraživanje upotpunjuje rad koji je Verghese objavio u Journals of Gerontology, u kojem se fokusirao na starije ljude s prethodno postojećim neurološkim bolestima, poput blagog kognitivnog oštećenja, moždanog udara ili Parkinsonove bolesti.
Verghese je otkrio da je apatija udružena sa sindromom motoričko-kognitivnog rizika, predementnim sindromom obilježenim sporim hodom i kognitivnim tegobama. Rezultati upućuju da bi kreiranje planova liječenja usmjerenih na apatiju moglo usporiti nastup demencije.
Takva liječenja bi mogla uključivati više sudjelovanja u društvenim aktivnostima, više tjelovježbe, bihevioralne intervencije, te propisivanje lijekova za apatiju od strane specijalista, kaže Verghese.
“Glavni cilj svega jest pružiti bolju skrb za našu populaciju koja stari”, kaže Bock.
Izvornik: Bock MA, Bahorik A, Brenowitz WD, Yaffe K. Apathy and risk of probable incident dementia among community-dwelling older adults. Neurology. 2020 14:10.1212/WNL.0000000000010951.
Preveo: Tvrtko Žarko, dr.med.
