Možda ima istine u reklami za čips: “Ne možete pojesti samo jedan.” Studija sa Sveučilišta u Michiganu otkriva da ljudi mogu pokazivati znakove ovisnosti o ultra-prerađenoj hrani, što uključuje sladoled, čips i druge proizvode s visokim udjelom šećera i ugljikohidrata.
Istraživači su analizirali 281 studiju iz 36 zemalja i otkrili da 14% odraslih i 12% djece pokazuje znakove ovisnosti o ultra-prerađenoj hrani, kako je definirano Yaleovom ljestvicom ovisnosti o hrani. Te su ovisnosti bile na istoj razini kao i ovisnost o alkoholu i duhanu.
“Postoji jednako usmjerena i dosljedna potpora valjanosti i kliničke važnosti ovisnosti o ultraprerađenoj hrani”, kaže Ashley Gearhardt, voditeljica istraživanja i profesorica psihologije na Sveučilištu Michigan. “Priznanjem da određene vrste prerađene hrane imaju svojstva tvari koje stvaraju ovisnost, možda bismo mogli pomoći u poboljšanju globalnog zdravlja.”
Prema koautorici Alexandri DiFeliceantonio, docentici na Sveučilištu Virginia Tech, “većina hrane koju smatramo prirodnom ili minimalno prerađenom daje energiju u obliku ugljikohidrata ili masti – ali ne oboje.” DiFeliceantonio također ističe da iako možete prestati pušiti, piti ili kockati, ne možete prestati jesti.
Dijetetičarka iz New Jerseyja Erin Palinski-Wade kaže da je skeptična glede rezultata. “Iako hrana bogata dodanim šećerom može potaknuti kemikalije u mozgu za dobar osjećaj i stvoriti naviku, sam šećer ne stvara ovisnost na način na koji to čine kokain ili neka druga droga”, kaže Palinski-Wide.
“Konzumacija šećera, a zatim smanjenje ili eliminacija iz prehrane neće rezultirati simptomima sustezanja ili nuspojavama kao što se događa kod prave ovisnosti. Žudnja za hranom složena je i povezana ne samo s nutritivnim profilom hrane, već i s emocijama i naučenim ponašanjem vezanim uz jedenje.”
Neki ključni rezultati analize bili su:
– Ultra-prerađena hrana s visokim udjelom rafiniranih ugljikohidrata i dodanih masti dovodi do velike ugode i može izazvati ovisnost.
– Ponašanja vezana za ultraprerađenu hranu mogla bi zadovoljiti kriterije za dijagnozu poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari kod nekih ljudi.
– Razumijevanje ovih mogućnosti ovisnosti moglo bi dovesti do novih pristupa kliničkoj skrbi i pristupima politici.
“Važno je razumjeti ovisnost o ultraprerađenoj hrani na globalnoj razini, osobito u zemljama s niskim i srednjim prihodima”, kaže Gearhardt, ističući kako je niska cijena, praktičnost i marketing ove hrane čine privlačnijom. “Bit će potrebna hrabra akcija kako bi se promijenili ovi i drugi ekonomski i strukturni čimbenici koji tjeraju ljude na ultraprerađenu hranu”, kaže Gearhardt.
Izvornik: Gearhardt AN, Bueno NB, DiFeliceantonio AG, i sur. Social, clinical, and policy implications of ultra-processed food addiction. BMJ. 2023;383:e075354.
