Travanjsko izdanje časopisa Psychotherapy and Psychosomatics sadrži pregledni članak koji analizira dostupne podatke o tome što se može dogoditi kada se psihotropni lijekovi ukinu. Benzodiazepini, nebenzodiazepinski hipnotici (tzv. Z-lijekovi), ketamin, selektivni inhibitori ponovnog unosa serotonina (SSRI), inhibitori ponovnog unosa serotonina i noradrenalina (SNRI) te gabapentin mogu izazvati simptome sustezanja koji se mogu javiti nakon naglog prekida ili postupnog snižavanja doze.
Članak analizira dostupnu literaturu kako bi ilustrirao apstinencijske tegobe nakon smanjenja, prekida ili prelaska s jednog psihotropnog lijeka na drugi prema dijagnostičkim kriterijima Guya Chouinarda i Virginie-Anne Chouinard, koji obuhvaćaju nove (klasične) simptome sustezanja, povratni (rebound) učinak i perzistentne poremećaje nakon sustezanja (npr. neurolepticima inducirana psihoza).
Rezultati pokazuju da svi ti lijekovi mogu izazvati sindrome sustezanja i dovesti do tzv. povratnog učinka nakon prestanka uzimanja, čak i uz sporo snižavanje doze. Međutim, samo su selektivni inhibitori ponovnog unosa serotonina, inhibitori ponovnog unosa serotonina i noradrenalina te antipsihotici udruženi s perzistentnim poremećajima nakon sustezanja i potencijalno ozbiljnom težinom simptoma, uključujući promjene kliničkog tijeka, dok se čini da su problemi zbog prestanka uzimanja benzodiazepina kratkog vijeka. Do sada uobičajeno vjerovanje da benzodiazepine treba zamijeniti s manje adiktivnim lijekovima poput antidepresiva i antipsihotika nije u skladu s dostupnom literaturom.
Ketamin i vjerojatno njegovi derivati mogu se klasificirati kao lijekovi s visokim adiktivnim potencijalom. Zbog faze ‘odgode’ koja postoji između uvođenja lijeka na tržište i opisa simptoma sustezanja, potreban je oprez pri uporabi novijih antidepresiva i antipsihotika. Unutar klase lijekova vjerojatnije je da će alprazolam, lorazepam, triazolam, paroksetin, venlafaksin, flufenazin, perfenazin, klozapin i kvetiapin izazvati simptome sustezanja.
Sustezanje nakon prestanka uzimanja psihotropnih lijekova predstavlja glavni izazov u istraživanju i kliničkoj praksi, još uvijek postoje velike poteškoće u razlikovanju simptoma bolesti i simptoma izazvanih liječenjem, a podaci dostupni iz randomiziranih kontroliranih ispitivanja upitni su, oskudni i neadekvatni. Stoga bi vjerojatnost pojave simptoma sustezanja koji bi mogli biti ozbiljni i trajni trebalo uzeti u obzir u kliničkoj praksi, a također i kod djece i adolescenata.
Izvorni članak: Cosci F, Chouinard G. Acute and Persistent Withdrawal Syndromes Following Discontinuation of Psychotropic Medications. Psychother Psychosom. 2020;89(5):283-306.
Dr.sc. Ivan Ćelić, dr.med.